Ravnatelji 150 kršćanskih bolnica i zdravstvenih ustanova u Francuskoj odbijaju sudjelovati u usmrćivanju svojih pacijenata. Nekoliko tjedana nakon donošenja zakona kojim se legaliziraju eutanazija i potpomognuto samoubojstvo, objavili su da ne će provoditi njegove odredbe. Svoj su stav iznijeli u otvorenom pismu francuskim vlastima, objavljenom u listu La Croix.
U pismu ističu kako „žele ublažavati patnju, ali ne i pomagati u usmrćivanju“. Upozoravaju da postoji stvarna opasnost da njihove ustanove budu prisiljene provoditi postupke koji su u suprotnosti s njihovim temeljnim kršćanskim poslanjem. Pismo je potpisao dosad nezabilježen broj ravnatelja katoličkih bolnica, klinika i zdravstvenih ustanova, koji ističu da su baštinici „tisućljetne tradicije skrbi za bolesne“ te se protive obvezi dopuštanja eutanazije i potpomognutog samoubojstva u svojim ustanovama.
Potpisnici upozoravaju i na „nasilje nad savješću“ te na „moralnu patnju“ zaposlenika koji bi bili prisiljeni sudjelovati u postupcima protivnima vrijednostima i poslanju njihovih ustanova. Dodaju da bi novi zakon mogao kod najranjivijih osoba stvoriti uvjerenje da su teret društvu i svojim bližnjima te da bi njihova smrt bila korisna drugima.
Autori pisma naglašavaju da su tijekom cijeloga svojeg djelovanja bili suočeni s teškim slučajevima, ali da su odgovor uvijek tražili u palijativnoj skrbi, a ne u usmrćivanju bolesnika. Ističu kako njihove ustanove koriste svoje znanje i iskustvo kako bi služile starijim osobama, kroničnim bolesnicima i osobama s invaliditetom. Cilj katoličkih zdravstvenih ustanova, poručuju, nije samo ublažiti tjelesnu bol, nego pomoći čovjeku da sačuva dostojanstvo i smisao života do njegove naravne smrti.
U svjetlu novoga zakona od vlasti traže „više sredstava, više slobode i više priznanja“ kako bi mogli nastaviti skrbiti za osobe koje trpe. „Solidarnost, potpora, palijativna skrb i trajni medicinski napredak uvijek će biti naš odgovor“, zaključuju u apelu.
Zakon o eutanaziji konačno je usvojen 15. srpnja. Dio njegovih odredaba osporen je pred Ustavnim vijećem, no sve upućuje na to da će Francuska, u skladu s najavama predsjednika Emmanuela Macrona, slijediti put Belgije i Nizozemske.
Autori članka upozoravaju da bi tzv. „sloboda umiranja“, koju zakon uvodi, mogla vrlo brzo prerasti u „pravo na usmrćivanje“. Smatraju da iskustva drugih zemalja pokazuju kako takvi propisi mogu dovesti do različitih zlouporaba, relativiziranja vrijednosti ljudskoga života i postupnog širenja područja njihove primjene, pri čemu su osobito ugroženi kronični bolesnici i osobe s intelektualnim teškoćama.
Na moguće opasnosti upozorio je i dr. Grégor Puppinck, ravnatelj Europski centar za pravo i pravdu (ECLJ), koji je prijedlog zakona opisao kao „pravu autocestu prema usmrćivanju“. Ističe da bi se cijeli postupak mogao provesti u manje od tri dana, na temelju odluke jednoga liječnika i bez obveze obavještavanja obitelji. Zahtjev za eutanaziju, upozorava, ne bi morao biti ni pisan – mogao bi biti izrečen usmeno i bez svjedoka.
ECLJ se zauzima za očuvanje ustanova u kojima eutanazija ne će biti dopuštena te za zaštitu prava vjerskih institucija da odbiju njezino provođenje. Organizacija je Ustavnom vijeću dostavila pravna mišljenja koja je potpisalo 37 uglednih stručnjaka, među kojima su četvorica bivših sudaca Europskog suda za ljudska prava, bivši europski povjerenici i sveučilišni profesori. Ako Ustavno vijeće ne zajamči slobodu vjerskih ustanova, ECLJ najavljuje da će slučaj uputiti Europskom sudu za ljudska prava.
