„Ovo više nije kamera postavljena ispred trgovine koja snima pljačku. Stvorena je infrastruktura koja omogućuje rekonstrukciju kretanja običnih ljudi, a policijske uprave iz različitih jurisdikcija mogu pretraživati te podatke“, opisuje američku stvarnost nadzora analitički portal Armstrong Economics.
Flock Safety specijaliziran je za sustave masovnoga nadzora i javne sigurnosti koji se temelje na umjetnoj inteligenciji. Tvrtka raspolaže mrežom od 120 tisuća kamera postavljenih u 49 američkih saveznih država. Čitače registarskih pločica isprva je prodavala kao alat za pronalaženje ukradenih vozila i praćenje opasnih kriminalaca. Poslije je, međutim, otišla mnogo dalje. Flockove kamere počele su prepoznavati marku, model i boju vozila, njihovu lokaciju i čitave rute kojima se kreću.
„Potom su sustavi počeli bilježiti sve više podataka. Flock sada razvija sustave umjetne inteligencije koji mogu učiniti mnogo više. Njegova novija istražna tehnologija može povezivati podatke s kamera s policijskim bazama, evidencijama intervencija i komercijalnim bazama identiteta, dok drugi alati omogućuju pretraživanje mreža kamera na temelju tekstualnih opisa. Povezivanje umjetne inteligencije s nacionalnom mrežom kamera više ne omogućuje samo istraživanje kaznenoga djela nakon što je počinjeno. Stvaraju se mehanizmi potrebni za praćenje kretanja i veza čitavoga stanovništva“, objašnjava autor komentara.
Policija zahvaljujući sadašnjim mogućnostima Flockovih uređaja može vrlo brzo analizirati snimke nadzornih kamera na temelju pisanoga opisa traženih osoba. U medijima su se već pojavili izvještaji o zlouporabama.
„Flock je najavio kraća zadana razdoblja čuvanja podataka, posebne kodove za pojedine slučajeve, revizije i druge kontrolne mehanizme. U redu. Ništa od toga ne mijenja temeljno pitanje: zašto bi vlast uopće trebala imati mogućnost rekonstruirati kretanje milijuna nedužnih ljudi?“, pitaju se u Armstrong Economics.
Prije nekoliko mjeseci američki Savezni istražni ured priznao je da je komercijalno kupovao podatke o lokaciji Amerikanaca. Na taj je način zaobiđen Četvrti amandman američkoga Ustava, koji građanima Sjedinjenih Država jamči zaštitu od neopravdanih pretraga i zadiranja u privatnost.
„To je rupa koju su otkrili. Vlast ne mora uvijek sama izgraditi sustav nadzora. Privatne korporacije prikupljaju podatke, grade baze i razvijaju tehnologiju. Država jednostavno kupuje pristup ili ugovara usluge. Privatni sektor gradi kavez, a vlast dobiva ključ.“
Ističe se i da istinska sloboda ne znači da građanin mora dokazivati svoju nevinost. Na vlastima je da dokažu kako za nadzor neke osobe postoji opravdan razlog.
„Najprije se nadziru svi, podatci se pohranjuju, a vlast tek poslije pretražuje bazu kada joj netko postane zanimljiv. Ne morate počiniti ubojstvo. Ne morate opljačkati banku. Očito ne morate ni ukrasti automobil. Možete završiti u pretrazi samo zato što je netko zaključio da ste se negdje predugo zadržavali“, navodi se u Armstrong Economics.
Prema toj logici svi su potencijalni kriminalci: automobil i telefon otkrivaju lokaciju „osumnjičenika“, kreditna kartica daje podatke o njegovim kupnjama, sustav za prepoznavanje lica „prati“ ga u stvarnome vremenu, a umjetna inteligencija sve te podatke prikuplja, povezuje i izvodi zaključke brzinom koja donedavno nije bila moguća.
„Vlasti prošlih vremena o takvoj su moći mogle samo sanjati. Tako nastaje država nadzora. Ne postoji nikakva poruka iz Washingtona kojom se proglašava kraj privatnosti. Ne postoji jedan zakon kojim se ukida Četvrti amandman. Sve se događa kameru po kameru, bazu po bazu, izvanredno stanje za izvanrednim stanjem, sve dok jednoga dana ljudi ne shvate da je anonimnost na javnim mjestima praktički nestala. Vlast će tvrditi da se trebaju brinuti samo kriminalci, sve dok definicija ‘kriminalca’ ne postane netko tko se na jednome mjestu zadržao predugo“, komentira portal.
