Građanska udruga Vigilare potaknuta reakcijama mnogih hrvatskih građana pokrenula je dana 04. rujna 2012. akciju pod nazivom Pranje zubića ili pranje mozga?, a čiji je neposredni povod izjava ministra obrazovanja Željka Jovanovića u Dnevniku Nove TV od 02.09.2012. u kojoj je objašnjavajući razloge uvođenja zdravstvenog, tj. spolnog odgoja u škole neumjesno insinuirao da je za loše zdravstveno stanje školske djece među ostalim kriv i vjeronauk.
(Citat: “Nažalost anketa koja je provedena na 1.500 učenika u dobi od 11 do 15 godina pokazala je da su svi zakazali, i roditelji, i škola, pa i vjeronauk koji je već godinama u školi. Djeca žive nezdravo, sve su deblja, sve više šećerne bolesti, svakodnevno puše, neredovito peru zube, ne jedu povrće, ne jedu voće…”).
Slanjem protestnih pisama ministru obrazovanja, kao i predsjedniku hrvatske Vlade, građani traže obrazloženje i odgovor na pitanje “Zašto je od svih ostalih predmeta u školskom programu upravo vjeronauk istaknut kao jedan od čimbenika za loše zdravlje školske djece?” Odnosno, “Je li to samo slučajno ili možda namjerno, dio šireg plana razračunavanja s vjerom i vjerskim zajednicama Vašeg ministarstva i Vaše Vlade?!” Od ministra se ukoliko se uistinu radi o njegovom osobnom stavu traži “ostavka na mjesto ministra i to zbog izravnog vrijeđanja hrvatskih građana vjernika”, a u svakom slučaju traži se “službena i javna isprika za nanesenu uvredu koja je izazvala konsternaciju, ljutnju i zaprepaštenost kod mnogih građana”.
Nadalje, ministar je svojom izjavom uvrijedio tisuće hrvatskih obitelji i roditelje koji u ovim teškim vremenima daju sve od sebe da svojoj djeci omoguće školovanje, othrane ih i podignu na noge, optuživši ih da ‘su zakazali kao roditelji’, da su im djeca debela, da puše, imaju pokvarene zube i nezdravo se hrane.
Jednako tako kao roditelji odgovorni za napredak i budućnost svoje djece građani izražavaju nezadovoljstvo, zabrinutost i zgražanje načinom uvođenja zdravstvenog (spolnog) odgoja u obrazovni sustav, ne samo na način koji pokazuje potpunu nespremnost, nestručnost, neorganiziranost, nejasnoću, nepripremljenost nastavnika, kurikuluma i izvoditelja već na način da je roditeljima uskraćeno pravo i sloboda da samostalno odlučuju o odgoju svoje djece (Ustav RH, članak 63.), nametanjem svjetonazora i vrijednosnog sustava vladajuće koalicije većini građana čime se političkim nasiljem u obrazovni sustav uvodi jednoumlje.
U završnom dijelu pisma građani vjernici od ministra zahtijevaju da im se omogući ostvarivanje ustavnih prava i “pravo na izbor između najmanje dva programa od kojih će jedan biti u skladu s kršćanskim vrijednosnim svjetonazorom”, a u međuvremenu da se omogući djeci da “bez ikakvih sankcija ne trebaju pohađati one satove na kojima ih pod krinkom zdravstvenog odgoja i ‘pranja zubića’ ova Vlada uvodi u svjetonazorsko i vrijednosno ‘pranje mozga’”.
