Naslovnica Istaknuto Hoće li nakon obveznog cijepljenja postati obvezno i mikročipiranje?

Hoće li nakon obveznog cijepljenja postati obvezno i mikročipiranje?

0
Mic po mic, prema doktrini kuhanja žabe, dolazi do sve većega raspona ograničavanja elementarnih ljudskih prava i sloboda, a sve pod plaštem tzv. korona krize. Cilj, sve očitije, nije da mjere ograničavanja budu ukinute kad dođe do „obuzdavanja virusa“, nego da iste ostanu. Sličan primjer smo imali nakon terorističkog napada 11. 9. Mnoga ograničenja koja su tada uvedena i danas su na snazi.
I korona-virus, kao i mnogi drugi virusi, s vremenom će postati endemičan, no globalistički su planovi drugačiji i idu u pravcu perpetuiranja izvanrednog stanja kao trajnoga „novog normalnog“. Preuzimanje sustava društvenog kredita iz autoritarne Kine na početku se krize označavalo kao „teorija zavjere“.
Dvadesetak mjeseci kasnije – teorija je prešla u praksu. U Australiji se danas ne može popiti voda na javnome mjestu bez COVID-potvrde, a razmatra se i uvjetovanje ulaska u trgovinu na isti način. U istoj se zemlji formiraju i svojevrsni logori za protivnike mjera.
Mediji svakodnevno huškaju cijepljene na necijepljene. Jedan hrvatski mainstream medij pred koji je dan postavio pitanje cijepljenima hoće li za božićne blagdane izbjegavati necijepljene. U Kanadi se onima s primljene tri doze preporučuje da izbjegavaju one s dvije doze. Ludilo je, dakle, došlo do te razine da se na ljude, pa i one bliske, gleda kao na vreće virusa što je akt besprizorne dehumanizacije.
Kao jedna od „najopskurnijih“ teorija zavjere već se dugo godina provlači ona o (mikro)čipiranju ljudi. Dio vjerničkih krugova u tome vidi realizaciju određenih najava iz Otkrivenja, a dežurni borci protiv teoretičara zavjere kroz cijelo ovo vrijeme – iako već danas postoje kiborzi kao spojevi čovjeka i stroja – ismijavali su mogućnost mikročipiranja ljudi kao idiotsku teoriju zavjere.
Međutim, razlika između „teorije zavjere“ i vijesti u mainstream medijima ponekad je tek u protoku vremena.
I glede mikročipova imamo takav primjer. Kako su nas ovih dana izvijestili mainstream mediji (ne dakle, nekakva desničarska glasila!), start-up tvrtka Epicenter iz Stockholma u Švedskoj je predstavila novi način nošenja COVID-potvrde – ugradnjom mikročipa ispod kože. Takvu propusnicu može očitati bilo koji uređaj koji u sebi sadrži tzv. NFC tehnologiju koja se koristi za plaćanje bez kontakta te otključavanje vrata bez ključeva.
„Šef za distribuciju tvrtke Epicentar, Hannes Sjöblad, u videu je prikazao kako njihov mikročip funkcionira na vlastitom primjeru jer on taj čip ima ugrađen u ruku ispod kože, a da bi očitao svoj status cijepljenja, samo mobitelom treba preći preko tog dijela ruke“, piše Dnevnik.hr.
Dakako, danas je ugradnja čipa dobrovoljna (pandemija je došla kao izvrstan paravan za ovu ideju!), no tko nam jamči da se već sutra ne će razmatrati njegova obvezna ugradnja, kao što se danas u nekim zemljama uvodi obvezno cijepljenje?
Odustajanjem od slobode, zarad lažne sigurnosti, ljudi malo po malo odustaju od svojih temeljnih prava.
Sutra kada se probude u društvu potpunog nadzora – moglo bi biti prekasno.
Prethodni članakNapadi na Mađarsku i Orbana: Što je trn u oku bruxelleskih komesara?
Sljedeći članakHoće li turisti obilaziti i Titove grobnice?
Davor Dijanović, rođen 1987. godine u Bjelovaru, hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Trinaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige "Hrvatska u žrvnju Jugosfere" (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. Oženjen, otac četvero djece.

Exit mobile version