Mnogi poduzetnici ovih dana ne mogu vjerovati kakvi im računi za plin stižu za prethodni mjesec, a na udaru su i ustanove kao što je pučka kuhinja u Zagrebu koja je dobila pet puta veći račun za plin.
Većina poduzetnika dobila je tri puta veći račun. Za mnoge od njih, već pogođene korona-krizom, to će značiti ključ u bravi, taman da država smanji ili potpuno ukine PDV na ovaj energent.
Kućanstva koja koriste plin u bocama već sada osjete rast cijena, no pravi će udar tek uslijediti. Cijene se ne će mijenjati do četvrtog mjeseca od kada možemo očekivati snažan rast cijena. Iduću zimu mnogi će dočekati sa strepnjom budući da bi računi za grijanje mogli biti i do sto posto veći.
Ako je netko za prvi mjesec dobivao račun oko 1.000 kn sada će morati izdvojiti 2.000 kn. A u Hrvatskoj se na plin grije 650.000 kućanstava!
Ako ovome dodamo da će rasti cijena struje, ali i hrane i ostalih dijelova potrošačke košarice, a da će mogući mali rast plaća pojesti inflacija, onda je jasno što će to značiti za građane, posebno one s nižim primanjima. Rast cijena plina i električne energije usporit će i gospodarski oporavak što će dodatno ugrožavati standard građana.
Razloge za divljanje cijena možemo pronaći u povećanoj potražnji za plinom nakon lockdowna u proljeće 2020. (posebno u Aziji), u hladnijim zimama, smanjenoj proizvodnji, ali i slabo popunjenim kapacitetima skladišta.
Rastu cijena plina nedvojbeno doprinosi i geopolitički faktor, tj. aktualne tenzije na ukrajinsko-ruskoj granici. Od ove godine Rusija u Njemačku uvozi oko 20 posto manje plina, što će stvarati probleme dok god ne dođe do otvaranja plinovoda Sjeverni tok 2. Bilo kakav konflikt na istoku Europe mogao bi stvoriti velike probleme po opskrbu Europe plinom.
U budućnosti možemo očekivati dodatni rast cijena zbog najavljene tzv. zelene transformacije. Samo zbog EU agende koja planira djelomično odnosno potpuno ukloniti CO2 iz grijanja, prometa i industrije do 2030. odnosno 2050. godine (što je, s obzirom na sadašnji razvoj tehnologija, utopistički plan) najavljen je rast cijena plina od 25 posto.
Nitko razuman nema ništa protiv postupne zelene transformacije, svi želimo čišći zrak, no najavljena brzina u kojoj se u kratkom roku želi u potpunosti ukloniti CO2 jednostavno nije realna. Bogatije države mogu si dopustiti ovakve eksperimente, a u onim siromašnijima na udaru će biti prije svega egzistencijalno najugroženije društvene skupine.
Umjesto da se u razdoblju tranzicije usmjeri prema plinu, kao najčišćem fosilnom gorivu, i nuklearnoj energiji, EU nastoji gurati projekte koji nemaju podlogu u realnosti i dio su ideologije tzv. Velikog reseta koju guraju ekološki zeloti i klimatski katastrofičari.
O ideologiji je, ponovno, riječ, a cijenu će platiti tzv. obični ljudi…
