Jučer je u medijima objavljena odluka Vrhovnog suda RH kojom je odbijena revizija udruge Vigilare protiv presude istog Suda kojom je utvrđeno da je Vigilare peticijom „Stop homo posvajanju djece“ diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao „LGBTIQ“ osobe i njihove obitelji.
Ova Odluka Vrhovnog suda RH samo je još jedan eklatantan dokaz sudskog aktivizma.
Kada su u pitanju istospolci, hrvatski sudovi mijenjaju značenje ustavnih odredaba i zakona te zanemaruju elementarna procesna pravila. Katolicima se zabranjuje tvrditi da je istospolno posvajanje štetno za djecu jer da to diskriminira istospolne parove i da tu štetnost nisu znanstveno dokazali.
Taj isti Vrhovni sud RH međutim istodobno u sličnom predmetu tvrdi da nije diskriminacija ni uznemiravanje kada novinar Matija Babić vjernike javno naziva „ekstremističkim smećem”, „neljudima“, „gorima od najgorih“ te kada izjavi da bi bilo „društveno korisno da Darwin pročisti taj mulj“.
Isto tako, taj isti Vrhovni sud još nije donio konačnu odluku o diskriminaciji zbog zabrane zastava Hoda za život iz 2021. godine. Zahvaljujući tome, gradonačelnik Tomašević zastave Hoda za život i dalje svake godine zabranjuje te otvoreno pred kamerama govori da ne će dopustiti zastave manifestacije čiji svjetonazor ne dijeli.
Dakle, kada vjernici traže zaštitu svojih prava, taj isti Vrhovni sud ih ostavlja da čekaju dok im se istovremeno Tomašević ruga putem medija, a Matija Babić ih naziva estremnim, primitivnim smećem, neljudima i najgorima od najgorih.
Ova odluka ni blizu nije kraj borbe.
Naprotiv, pravni put je tek na polovici, a udruzi Vigilare je ona tek dodatni poticaj da svim drugim zakonom dopuštenim sredstvima nastavi borbu za zaštitu vjernika, kršćanskih načela i za zdrav razum.
Na to nas obvezuju naš statut i kršćanska uvjerenja.
Vigilare
