Nije volio život u očevoj kući zbog njegovog konstantnog prigovaranja.
– Ako ventilator ne koristiš, isključi ga!
– TV je upaljen, a nema nikog u sobi. Ugasi ga!
– Zaključaj vrata!
– Prestani trošiti toliko vode!
A sin nije volio da ga otac gnjavi oko tih sitnica. Morao ih je tolerirati do onog dana kada je odlučio otići na razgovor za posao.
– Čim dobijem posao, odlazim iz grada. Ne želim više slušati očeve pritužbe.
Kada je krenuo na razgovor, otac ga je savjetovao:
– Odgovaraj na pitanja bez oklijevanja.
Sin je stigao na mjesto razgovora i shvatio da na vratima nema zaštitara. Vrata su bila otvorena prema van, to je vjerojatno smetalo prolaznicima. Zatvorio je vrata i ušao.
Vidio je prelijepo cvijeće s obje strane puta, a iz crijeva je tekla voda. Vjerojatno je vrtlar zaboravio zatvoriti vodu koja se već slijevala niz cestu. Uzeo je crijevo i pomaknuo ga pored suhog cvijeća.
Razgovor je trebao biti na prvom katu i polako se penjao stubama. Iako je već bilo deset sati, svjetlo je još uvijek bilo upaljeno, vjerojatno od prethodne noći. Sjetio se očevog upozorenja.
– Zašto izlaziš iz sobe, a da nisi ugasio svjetlo? – činilo mu se da mu čuje glas.
Iznerviran potražio je prekidač i ugasio svjetlo.
Gore, u velikoj sali, vidio je ljude kako sjede i čekaju svoj red. Pogledao je koliko ih je i pitao se ima li uopće priliku dobiti posao?! Nervozno je ušao u salu i stao na otirač ispred vrata na kojem je pisalo “Dobrodošli”. Tog trenutka shvatio je kako je otirač okrenut naopačke. Iznerviran, okrenuo ga je na pravu stranu.
Navike je teško zaboraviti.
Vidio je mnogo muškaraca kako ulaze u sobu za razgovor i kako odmah nakon razgovora izlaze na druga vrata tako da nije mogao provjeriti što pitaju u razgovoru.
Kada je došao na red, zabrinuto se zaustavio ispred svog budućeg poslodavca. Upravitelj mu je uzeo dokumente i ne pogledavši ih upitao ga:
– Kada možete početi s radom?
Mislio je: “Je li to neko škakljivo pitanje koje se postavlja na razgovoru ili je teško dobiti posao? ”
– O čemu razmišljate? – upitao je poslodavac – Mi ovdje nikome ne postavljamo pitanja jer smatramo da kroz njih ne možemo procijeniti vaše sposobnosti. Stoga je naš test da procijenimo stavove osobe. Radio sam neke testove na osnovi ponašanja kandidata i sve sam ih pratio preko nadzornih kamera. Nitko od njih koji su danas došli ovdje nije zatvorio vrata, ugasio svjetlo, pomaknuo crijevo, okrenuo prostirač… No ti si jedini to napravio pa smo odlučili da te izaberemo za ovaj posao.
Uvijek se borio s očevom disciplinom, ali tada je shvatio da je upravo zbog nje dobio svoj prvi posao. Odjednom je nestalo nervoze i ljutnje na oca.
***
Sve što nam roditelji govore je samo za naše dobro, želeći nam ljepšu budućnost. Da bismo postali vrijedno ljudsko biće, moramo prihvatiti prijekore, ispravke i smjernice koje eliminiraju loše navike. Otac nam je učitelj kad imamo pet godina, “zlonamjernik” kada imamo dvadesetak godina i vodič za život.
Kada ostare, majke mogu ići u domove svoje djece, ali otac ne zna kako to napraviti.
Nema smisla povrijediti roditelje dok su živi i žaliti kada ih ne bude.
Uvijek se prema njima odnosite s poštovanjem.
