Ugledni američki fizičar John Clauser, dobitnik Nobelove nagrade za fiziku, nedavno je na međunarodnoj konferenciji u Seulu kritizirao predviđanja klimatskih aktivista da se svijet nalazi u “klimatskoj krizi“. Clauser je 2022. godine osvojio Nobelovu nagradu za fiziku, zajedno s dvojicom drugih znanstvenika, zbog doprinosa na području kvantne mehanike. U svibnju 2023. godine poznati fizičar pridružio se upravnom odboru „Koalicije CO2″, znanstvene organizacije koja ističe dobrobiti CO2 za okoliš i kritizira alarmantne klimatske modele.
Fizičar Clauser je tijekom izlaganja rekao: „Ne vjerujem da postoji klimatska kriza“, o čemu je izvijestio i Seoul Economic Daily. Tvrdi da su „ključni detalji preuveličani i pogrešno shvaćeni“ i optužio je Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) za širenje dezinformacija. Pozvao je mlade znanstvenike i studente da ne vjeruju dezinformacijama koje „šire oni s političkim i oportunističkim motivima“.
Poznati fizičar smatra da je „pogrešno vođena znanost o klimi metastazirala u masovnu novinarsku pseudoznanost“. Zanimljivo da nije jedini koji tvrdi da je ta medijska “znanost“ postala način da razni lobiji – marketinški agenti, političari, novinari, vladine agencije i ekolozi – šire ideologiju radi zarade. U njegovim stavovima pridružuju mu se znanstvenici iz „Koalicije CO2“, koji ističu da je veći problem „životni standard sve brojnije svjetske populacije i s time povezana energetska kriza“.
I da kritičari ne bi Clausera napali za subjektivno mišljenje, odlučio je razviti teoriju o tome kako kumulusni oblaci štite naš planet od sunčeve svjetlosti. Ovi oblaci djeluju kao „vrlo moćan termostat ulazne snage Sunca“; laičkim rječnikom, kumulusni oblaci su ti koji stabiliziranu temperaturu Zemljine površine i, prema Clauseru, promjene temperature ne mogu biti velike zbog njih. Utječu na razinu ugljičnog dioksida u atmosferi.
Čini se da ovaj znanstvenik, za razliku od potkupljene mainstream međunarodne zajednice i nacionalnih akademija za znanost i umjetnost, stvarno pokušava riješiti probleme. Svojim pristupom pokazuje da znanstvenik koji razmišlja dolazi do rezultata, jer kako objasniti da se međunarodne organizacije desetljećima bave “klimatskom krizom“, a nisu napredovale u rješavanju problema?
