Svi znamo da je Nancy Pelosi, kojoj je vjerojatno još samo nekoliko mjeseci ostalo kao predsjednici Zastupničkog doma, odlučila provesti dio svoga ljetnog odmora u Tajvanu stvarajući permanentnu krizu s ciljem da zadovolji svoj ego. Samo nekoliko dana nakon što su velike vojne vježbe RIMPAC 2022. završile, Pelosi je odlučila staviti Bidena u još težu situaciju otišavši u Taipei.
Nije bilo stvarne potrebe da posjeti Tajvan prošlog tjedna. Nije se spremala nikakva kriza, niti se odvio događaj koji bi od nekoga zahtijevao da podrži tajvansku demokraciju. Ovu zbrku stvorila je Nancy Pelosi, pogoršao Joe Biden, a zapalili Kinezi.
Pojedini časopisi kao „Times“ potrudili su se da prikažu kako je posjet Pelosi Tajvanu zapravo simbolična pobjeda u diplomatskoj igri. Da nije došlo do posjeta jednostavno dogodila bi se još veća izolacija američkog gospodarskog i vojnog partnera.
Ipak, vrijeme je za malo ozbiljnosti. Kina ne će ratovati s Tajvanom. Nakon što se sva medijska buka na Zapadu slegnula dogodila se samo jedna konkretna gospodarska mjera kojom je Kina kaznila Tajvan. Zvučat će smiješno, ali Kina je moćnim sankcijama uspjela zaustaviti uvoz tajvanskih grickalica (keksa i kolačića) neposredno prije dolaska Pelosi. Očigledno je riječ o drugačijem tumačenju Sun Tzuovova načina ratovanja nego što smo dosad imali priliku vidjeti.
No kakav je stvarni odnos između Tajvana i Kine? Između 1991. i ožujka 2020. tajvanska ulaganja u Kinu iznosila su 188,5 milijardi dolara, više od kineskih ulaganja u Sjedinjene Američke Države! U 2019. vrijednost trgovine između navedenih zemalja iznosila je 149,2 milijarde dolara. Kina je prošlog rujna podnijela zahtjev za pristupanje novom Sveobuhvatnom i progresivnom sporazumu o transpacifičkom partnerstvu. Tjedan dana kasnije, bez protivljenja Pekinga, Tajvan je isto tako podnio zahtjev za pridruživanje.
Najveći trgovinski partner Tajvana
Kina je najveći trgovinski partner Tajvana. „Jedna država, dva sustava” ne samo da je desetljećima održavalo mir, već se pokazala isplativim za obje strane. Kao što je Deng Xiaoping rekao o ovoj vrsti modusa vivendi: „Koga je briga koje je boje mačka sve dok lovi miševe?“. Kina bi jednog dana mogla pokušati okupirati Tajvan, ali do tada kakav bi poticaj imala da baca bombe na jednog od svojih najboljih kupaca? Tajvan je čak prisustvovao Olimpijskim igrama u Pekingu, a Bushova administracija je htjela bojkotirati odlazak američkih športaša.
Napad na Tajvan vjerojatno bi natjerao Japan i Južnu Koreju da krenu prema razvoju nuklearnog oružja, a Kina bi se onda suočila s moćnijim neprijateljima. Nadalje, napad na Tajvan ozbiljno bi naštetio kineskom gospodarstvu, a stabilno gospodarstvo je nešto što Xi Jinping bez sumnje vidi kao važan dio svoga političkog programa. Uz to, napad na Tajvan doveo bi do novog bratoubilačkog rata u kojem Kinezi ubijaju Kineze, a pitanje je koliko su Kinezi spremni na to.
Naime, godinu prije COVID–a je 2.68 milijuna putnika iz Kine posjetilo Tajvan, od kojih su mnogi bili u posjetu rođacima. Razmjene studenata između Tajvana i Kine počele su 2011., a oko dvadeset pet tisuća studenta iz Narodne Republike Kine studiralo je u Tajvanu. Čak bi i uspješan napad na Tajvan za Xi Jinpinga, s trenutačnom ekonomskom situacijom, vjerojatno bilo političko samoubojstvo. Invazija na Tajvan ostavila bi Kinu politički i ekonomski izoliranu, a njen ugled doveden u pitanje.
Snaga i slabost ne počivaju samo na jednom posjetu nekoga tko je blizu kraja svoje političke karijere kao što je Nancy Pelosi. Odnosi su vidljivi iz skrivene diplomacije i ekonomskih odnosa, a iz toga je nažalost vidljivo da se Tajvan i Kina u većini stvari zbližavaju, a ne udaljavaju.
