Na području šume Bedenik u Bjelovaru nalazilo se uoči Domovinskog rata skladište ratne pričuve 265. motorizirane brigade Jugoslavenske narodne armije (JNA), tzv. Barutana. U kompleksu su bila uskladištena ubojita sredstva (UbS), materijalno-tehnička sredstva (MTS) i intendantsko-tehnička sredstva (ITS), čiji su velik udio činila tenkovska punjenja, ručno oružje, ručne bombe. Ovo, za JNA itekako važno skladište s tri velika, odvojena spremišta čuvano je „mrtvom stražom” – stražom koja je imala ovlasti odmah vatreno djelovati po ulasku u skladišni prostor i koristiti vojne pse. Unutar dvostruke ograde kompleksa stražarska su mjesta bila povezana žičanom vezom razvučenom po stablima guste hrastove šume.
Planom “Bilogora „91” Glavnog stožera Hrvatske vojske planirana je blokada svih vojnih objekata na bjelovarskom području čime bi se onemogućilo buduće spajanje neprijateljskih snaga, spriječilo presijecanje značajnih cestovnih komunikacija, otklonila opasnost koja je iz neprijateljskih kasarni neprestano prijetila civilima. No, s druge strane žičane ograde kasarne nalazio se major JNA Milan Tepić, koji na mogućnost dogovora ili predaje kasarne nije pristajao. JNA je postavila minska polja usmjeravajućih mina, a sva tri skladišta pripremljena su za lančano miniranje.
U jutarnjim satima 29. rujna 1991. skupina hrvatskih branitelja pokušala je ući u prostor skladišta sa sjeverne strane. U vatri koju je na njih otvorena BVP-om poginula su trojica, a ostali su se nastavili kretati prema istočnoj strani gdje se dio posade skladišta JNA počeo povlačiti i isticati bijele plahte u znak predaje. Major Milan Tepić je vidjevši to, u 10 sati i 43 minute aktivirao minirana skladišta električnim impulsom, no zbog veze koju su hrvatski branitelji presjekli ranije, umjesto tri eksplodiralo je samo jedno, južno skladište. Tako je umjesto 1700 tona eksploziva eksplodiralo nekoliko stotina. Pri eksploziji su stradala osmorica branitelja koja su se nalazila uz zapadni zid središnjeg skladišta. Od siline eksplozije nastao je krater dubok 12 metara, a širina udara izbrisala je šumu u prvoj zoni udarnog vala u krugu od 60 metara i teško oštetila drugu zonu u krugu od 150 metara.
Epilog bjelovarskog krvavog 29. rujna brojne su ljudske žrtve i brojni stradali objekti u Bjelovaru 1991., ali i velik broj zarobljenog oružja i opreme. Uz 11 poginulih branitelja u krugu skladišnog kompleksa Bedenik, poginulih branitelja i civila bilo je i u gradu. Zajedničkim djelovanjem hrvatskih oružanih snaga uništeno je deset tenkova, tri oklopna transportera i osam samohodnih oruđa 57/2.
Iz vojnih objekata JNA, na prostoru Bjelovara u sastav hrvatskih oružanih formacija ušlo je 75 tenkova T-55, tri tenka PT-76, šest tenkova za izvlačenje, jedan tenk s teškim lansirnim mostom, 77 BVP-ova M-80, tri oklopna transportera BRDM, 12 samohodnih oruđa SO90, devet samohodnih haubica 122 mm, četiri višecijevna bacača raketa Plamen, osam samohodnih oruđa SO57/2 PZO, tri bojna oklopna vozila sa Strijelom M1, šest oklopnih vozila s protuoklopnim sredstvima 9M14 Maljutka, sto kamiona različite namjene, oko 600 komada pištolja, 2500 komada pješačkog naoružanja i više tisuća mina, granata i streljačkog naboja.
