Na filmskom festivalu u Cannesu prikazan je japanski film „Plan 75“, koji je trenutno najpoznatije djelo japanske redateljice Chije Hayakawja. Sama redateljica je emocionalno doživjela premijeru filma u Cannesu, a u govoru je naglasila kako ju je na nastanak filma nagnuo masakr u Sagamihari (Japanu) koji je u ljeto 2016. napravio 26-godišnjak ubivši devetnaest starijih štićenika ustanove za osobe s invaliditetom zbog toga jer nisu ništa doprinosili društvu!
Radnja se odnosi na distopijsku budućnost u Japanu, u kojem osobe starije od 75 godina imaju mogućnost da naprave eutanaziju. Koncept eutanazije je prikazan tako da su japanske vlasti odlučile podijeliti sto tisuća jena svakom građaninu koji je stariji od 75 godina na način da ih može potrošiti kako želi ako se odluči za eutanaziju. Plan eutanazije potiču takozvani prodavači (od kojih jednog glumi izvanredni Hayato Isomura) koji trebaju što više ljudi potaknuti da se prijave za eutanaziju.
U filmu imamo ukratko prikazane tri životne priče glavnih junaka (Hayata Isomura, Filipinke „Marije“ i sobarice Michi) čiji se životi u jednom trenutku ukrste, ali ne dovoljno kako bi se međusobno upoznali. Film pokazuje kako su društvu važniji novac, profit, materijalna produktivnost i radna snaga nego čovjek. Pokazuje kako smo zaboravili biti ljudi prema svojoj braći. Upravo u odnosu riječi i estetike redateljica krajnje realistično pokazuje kako je Japan već utonuo u tišinu, odnosno ravnodušnost prema najslabijima, ravnodušnost prema empatiji, ravnodušnost prema smislu.
Volio bih naglasiti kako će se film uskoro početi prikazivati u kinima diljem Europe, te se nadam da će naći put do naših kina kako bi nas sve podsjetio na mogući smjer u kojem naše društvo ide zbog profitabilnosti, ravnodušnosti i udobnosti. Film je prikazan kao fikcija, ali smo svjedoci da u nekim „razvijenim“ dijelovima svijeta (kao Kanada) postaje realnost jer se društvo želi osloboditi takozvanih „utega“.
Trailer za film možete vidjeti ovdje:
