Kada je katolički monarh posljednji put pokopan u Engleskoj? Ili kada je bio posljednji katolički sprovod za engleskog kralja?
Negdje oko početka reformacije zasigurno bi bio prvi odgovor koji bi nam pao na pamet.
Ako je tako, bili biste u krivu za gotovo pet stotina godina. Zadnji put je katolički kralj pokopan u Velikoj Britaniji 2015. Da, prije samo sedam godina! O kome je riječ?
Kralju Rikardu III., koji je vladao od 1483. do 1485., te je posljednji engleski kralj koji je poginuo u bitci.
Ubijen je 22. kolovoza 1485. u bitci na Bosworthskom polju koja se odvila tijekom Ratova dviju ruža.
Renesansni humanist Polydore Vergil zabilježio je kako su vojnici nakon bitke golo tijelo Rikarda III. „položili na leđa konja te je ono visjelo s obje strane“. Kraljevi ostaci su odneseni u obližnji Leicester i pokopani bez sprovodnog obreda u franjevačkom samostanu.
Grobnica Rikarda III. izgubljena je nakon ukidanja samostana tijekom raspuštanja samostana za vrijeme vladavine kralja Henryja VIII.
Gotovo pet stotina godina kasnije, 2012., tim arheologa objavio je da je pronašao kraljevo tijelo ispod parkirališta u Leicesteru. (Njihovo otkriće tema je novog filma u kojem glume Sally Hawkins i Steve Coogan.)
Nakon što je potvrđena identifikacija ostataka kralja Rikarda III. nastala je dilema; gdje bi bilo prikladno mjesto za polaganje njegovog tijela?
Prema britanskom pravnom zakonu i običajima, tijela koja su otkrili arheolozi trebala bi se ponovno pokopati u obližnje posvećeno tlo.
Predloženo grobno mjesto – katedrala u Leicesteru – je anglikansko mjesto bogoslužja. Neki katolici su se usprotivili, ističući da je kralj živio i umro kao katolik; iako nije bio uzoran jer mnogi povjesničari vjeruju da je naredio ubojstvo dvojice mladih prinčeva.
(Društvo u spomen na Rikarda III., međutim, dovodi u pitanje „tradicionalnu priču“ o kraljevom suučesništvu u ubojstvima, koja je popularizirao sv. Thomas More u svojoj knjizi Povijest kralja Rikarda III i Shakespeare u svojoj drami Rikard III.)
Društvo je napravilo peticiju kojom se tražilo da se posmrtni ostaci Rikarda III. pokopaju u katoličkoj crkvi te je inicijativa dobila više od tri tisuće potpisa.
Pojedini plemići uključili su se u spor oko njegova groba te je spor naposljetku došao do engleskog Vrhovnog suda. Sudac je 2014. presudio da se kralj pokopa u anglikanskoj katedrali u Leicesteru.
Ponovni pokop kralja započeo je dočekom njegovih posmrtnih ostataka u katedrali u Leicesteru, nakon čega je uslijedila (22. ožujka 2015.) ceremonija u čast Rikarda III.
Govoreći na ceremoniji, engleski kardinal Vincent Nichols opisao je Richarda kao „čovjeka molitve“ i „tjeskobne pobožnosti“.
„Bio je dijete rata, neko vrijeme je morao provesti kao izbjeglica u Europi, dok su ga selili s mjesta na mjesto, uvijek u potrazi za sigurnošću i zaštitom”, rekao je kardinal. „U dobi od sedamnaest godina pojavio se kao javna osoba i od tada je pokazao sposobnosti i volju da slijedi svoje ambicije“.
„U njegovo vrijeme politička moć se osvajala ili održavala na bojnom polju i to samo nemilosrdnom odlučnošću, snažnim savezima i spremnošću da se upotrijebi sila, ponekad sa zapanjujućom brutalnošću”.
Sljedećeg dana, kardinal je slavio misu zadušnicu za pokoj kraljeve duše u crkvi Svetog Križa u Leicesteru.
„Rikard III. nije bio čovjek mira“, naglasio je kardinal Nichols. „Vrijeme u kojem je živio i uloga u kojoj je rođen nisu to dopuštali. Ali sada se molimo za njegov vječni pokoj”.
Nastavio je u homiliju moliti za kralja Rikarda III.: „Ovu svetu misu prikazujemo da i dok njegovi posmrtni ostaci leže u obližnjoj katedrali, njegova duša bude sjedinjena s Bogom u slavi neba, da ondje čeka konačno uskrsnuće svega u Kristu. To je bila nada koju je nosio u srcu. To je nada koju gajimo za sebe, ali i za svoje voljene. Dijelimo ovu jednu nadu, vjeru i ljubav koje ju prate”.
„U ovoj milosti molimo za našeg mrtvog kralja i molimo da primjer koji nam je dan u Kristu, može uistinu pomoći da ispravno vodimo naše živote i učini nas graditeljima tog vječnog Kraljevstva ovdje u našem današnjem svijetu”.
