„Nismo vjerovali da će napraviti državni udar. Smatrali smo da je razdoblje građanskog rata iza nas”, svjedoči anonimni kršćanin. Od 1. veljače 2021. burmanska (mjanmarska) vojska silom je povratila kontrolu nad zemljom, ali u isto vrijeme ovaj svjedok navodi susret za koji se vjerovalo da pripada prošlosti. Tako je ove godine sreo ženu koja je plakala ispred svoje porušene kuće govoreći: „Moj otac ju izgradio ovu kuću, ja je više ne ću vidjeti da stoji“.
Za one, poput našeg anonimnog kršćanina, koji sada žive u područjima pod kontrolom burmanske vlade, nastavlja se privid normalnog života; ali u uvjetima koji se iz dana u dan pogoršavaju. Stanovništvo zna da je pod nadzorom, burmanski vojnici ne oklijevaju provoditi uhićenja. Može se ići i na Sv. Misu, ali svi znaju da se svećenikova homilija snima i pažljivo sluša.
Mjanmar (poznatiji kao Burma) prolazi kroz teško ekonomsko razdoblje. Nestanci struje su sve češći i sve duži. Inflacija, koja je bila značajna prije ljeta 2022., dosegla je katastrofalne razine. Prije kolovoza 2022. za jedan dolar se moglo dobiti tri tisuće kyata; a u rujnu je vrijednost kyata pala (sada za jedan dolar treba četiri tisuće petsto kyata).
Pristup javnim službama isto tako postaje problematičan. Velikoj većini bolnica nedostaje lijekova, ali i liječnika, a ono malo raspoloživih sredstava dodjeljuje se osobama bliskima režimu. Što se tiče obrazovanja, rezultati se čine još strašnijim, jer većina učenika nije išla u školu od zabrana kretanja povezanih s epidemijom COVID-a 19. Djeca u Mjanmaru provela su tri godine bez nastave. Sada se škole ponovno otvaraju u očajnim uvjetima, zbog nedostatka proračuna. „U svakom slučaju, većina roditelja odbija poslati svoju djecu u školu, jer se boje da ljudi ne povjeruju da podržavaju trenutnu vlast”, primjećuje naš anonimni kršćanin iz Mjanmara. Čak i kad bi Mjanmar imao ekonomska sredstva da se vrati u neku prividnu normalnosti – a nema – to ne bi spriječio otpor populacije.
Ovaj otpor se manifestira na različite načine. Divovske demonstracije započele su dan nakon 2. veljače, a zatim su ugušene u krvi. Sada su ih zamijenile drugačije demonstracije, s građanima koji se sada brzo okupe, fotografiraju za društvene medije i zatim se raziđu prije dolaska policije. To protivljenje rezultira i oružanim obračunom vojne hunte s dijelom stanovništva. Kao i u prošlosti, paravojne formacije sastavljene od etničkih skupina kao što su Karen, Chin ili Kachin sprječavaju burmansku vojsku da kontrolira periferne dijelove države u zemlji.
Povijesno gledano, vojna hunta nametnula se silom u problematičnom razdoblju koje je uslijedilo nakon stvaranja nezavisnosti Mjanmara (Burme). Od kraja 2010. država je pokazivala znakove otvorenosti, ponovno uvodeći izbore i puštajući poznatu protivnicu Aung San Su Kyi iz zatvora. Vojska se nadala da će zadržati nešto moći kroz svoju popularnu bazu, ali je uvidjela da gubi sve veći obujam kontrole nakon svakih sljedećih izbora. To je ono što je ubrzalo njihovu odluku da izvedu državni udar (1. veljače 2021.). Ako se vojska nadala da će povratiti kontrolu koju je imala prije 2010. grdno se je prevarila, objašnjava Guillaume de Langre u intervjuu za časopis Conflits, nastavljajući: „Zemlja je okusila demokraciju, sada je otvorenija prema svijetu i ima veći kapacitet otpora”.
Guillaume de Langre, inženjer koji je radio u energetskom sektoru u Mjanmaru, ne smatra da će se vojna hunta odreći vlasti koju je ponovno stekla. Sada joj ne preostaje ništa drugo nego eskalirati svoju ionako strašnu represiju protiv vlastitog naroda. Jedini mogući izlaz iz krize bila bi oružana pobjeda pobunjenika.
Uhvaćena u klupko sukoba koji potresaju Mjanmar, kršćanska manjina ne vidi izlaz iz krize. Ona preživljava pod strogim nadzorom režima.
