Stručnjaci su u utorak posvjedočili pred Kongresom da je Komunistička partija Kine znatno proširila svoje digitalne mogućnosti za cenzuru — i učinkovito brisanje — religije na internetu, najnoviji korak u procesu nametanja komunizma iskorjenjivanja vjere. Režim taj proces naziv „sinozacija“.
„Sinozacija“, kako je kineski dužnosnici opisuju, proces je prisiljavanja religija da se prilagode kineskoj kulturi. Kineska vlada ne smatra kinesku kulturu odvojenom od komunističke ideologije pa je u praksi „sinozacija“ uglavnom značila prisiljavanje vjerskih vođa da promoviraju komunističku propagandu i zamijene svoju vjeru obožavanjem, tj. štovanjem Xi Jinpinga. U nekim slučajevima, vlasti Komunističke partije prisilile su kršćane i budiste da vjerske simbole u svojim domovima zamijene fotografijama Xi Jinpinga.
Panelisti na raspravi, pod naslovom Kontrola religije u Kini kroz digitalni autoritarizam, primijetili su ovogodišnju provedbu zakona koji učinkovito zabranjuje sav vjerski sadržaj na internetu. Čak i članovi pet legalnih religija, tj. denominacija u zemlji: Kineske katoličke crkve, Domoljubne protestantske crkve, Mešihata islamske zajednice, kineskog daoizma i budizma pod državnom kontrolom – zahtijevaju posebnu državnu dozvolu za objavljivanje bilo kakvog vjerskog sadržaja online, uključujući videozapise bogoslužja ili govor vjerskog službenika.
Državna represija, dodali su, bila je stroža protiv skupina koje se smatraju povećanom prijetnjom komunizmu, poput tibetanskih budista ili muslimana u Istočnom Turkmenistanu, gdje Kina trenutno provodi genocid nad domicilnim stanovništvom. To utječe, dodali su, na vjernike u inozemstvu, budući da je Peking nastojao prekinuti veze između onih unutar svojih granica i vjernika u slobodnom svijetu.
Saslušanje je organiziralo Kongresno izvršno povjerenstvo za Kinu (CECC), sastavljeno od zastupnika iz obje stranke.
Povod za saslušanja je djelomično bilo zbog donošenja niza novih propisa u ožujku poznatih kao Mjere za upravljanje internetskim vjerskim informacijskim uslugama.
„Xi Jinpingove uredba o vjeri… predstavlja novu vrijednost za Xija i njegovu vladu”, naglasili su u priopćenju članovi Komisije za međunarodnu vjersku slobodu (USCIRF). „Njegov učinak ne može se podcijeniti, budući da uredba nameće nova ograničenja vjerskim aktivnostima, dodatno sužavajući uzak prostor u kojemu vjerske skupine mogu djelovati“.
U tome su postupku kineske vlasti regrutirale stotine, ako ne i tisuće, revizora da ciljaju i cenzuriraju vjerski sadržaj na kineskom internetu.
„Kršćanske i tibetanske budističke skupine izvijestile su da su njihove web stranice i WeChat virtualne grupe ugašene i više im se ne mogu pristupiti… Uredba nameće stroža ograničenja vjerskim skupinama koje je odobrila država”, objasnili su u priopćenju. „Ove grupe su dužne dostaviti detaljne informacije vlastima kako bi podnijele zahtjev za dozvolu za online rad“.
Chris Meserole iz Instituta Brookings rekao je na panelu da, osim doslovne cenzure vjerskih aktivnosti i zabranjivanja vjerskih okupljanja, sam zakon nameće zastrašujući učinak, obeshrabrujući vjerske skupine da čak i pokušaju moliti se ili sudjelovati u drugim vjerskim obredima.
„Urušavanjem vjere želi se pokazati kako je moguće privatno ispovijedati vjeru, ali digitalni nadzor sada radi na potpunom nagrizanju vjere”, ustvrdio je Meserole.
Meserole je optužio Xija da je izgradio „najobuhvatniju svjetsku arhitekturu za digitalnu represiju“ općenito, a ne samo za religioznu represiju, i dodao da je aparat toliko opsežan da utječe na religiozne građane „daleko izvan njezinih (kineskih) granica“.
„Kinezi su isto tako nastojali iskoristiti WeChat za praćenje veza između kršćanskih zajednica u inozemstvu i onih u kontinentalnoj Kini – do točke u kojoj je domaći kineski kler tražio od svojih članova da ne koriste WeChat s kršćanima u Sjedinjenim Američkim Državama”, objasnio je Meserole. Isto tako je primijetio da su kineske tehnološke tvrtke za nadzor, kao što su Huawei i ZTE, surađivale s diktaturama diljem svijeta kako bi instalirale slične projekte kako bi ušutkale građane tih zemalja. Među najpoznatijim iteracijama ovih izvezenih kineskih operacijskih nadzornih sustava su Fatherland Card u Venezueli, sustav nadzora koji je izgradio Huawei u Ugandi i ECU-911, sveopća špijunska operacija za koju se vjeruje da ju je vodio Huawei pod socijalističkim režimom Rafaela Corree u Ekvadoru.
Špijunaža civila nije ograničena samo na one za koje se zna da pripadaju nekoj vjeri, iako je vjerski progon u Kini jedan od najkritičnijih u svijetu – i najraznovrsniji, pogađajući kršćane, muslimane, budiste i pripadnike manjih duhovnih skupina kao što su praktikanti Falun Gonga.
Emile Dirks, profesorica na Sveučilištu u Torontu, koji je velik dio svog rada posvetila proučavanju kineske represije, objasnila je Kongresnoj izvršnoj komisiji za Kinu da su oni koji prakticiraju religiju u Kini među skupinom koju režim naziva „ciljanim ljudima”, koje prate iz straha da bi mogli provesti revoluciju.
„Ciljne osobe su široka skupina i mogu uključivati korisnike droga, bivše zatvorenike, građane u društvenim popravnim ustanovama, osobe s mentalnim bolestima, podnositelje peticija, zagovornike ljudskih prava, pripadnike etničkih ili vjerskih manjinskih zajednica“, napomenula je. „Ovi su građani među najmarginaliziranijim i najranjivijim članovima kineskog društva. Ukupan broj kineskih građana koje je policija registrirala kao ciljne osobe nije poznat, iako se vjerojatno radi o milijunima”.
Policija ima tehnološke mogućnosti nadzirati svaki pokret ciljanih osoba, čineći vjerska okupljanja gotovo nemogućima. Dirks je, međutim, sugerirala da ljudski resursi kineske policije ne drže korak s tehnologijom tako da često „postoji previše ciljnih ljudi ili previše zadataka koje treba ispuniti“, da bi policija mogla provjeriti svaku ciljanu osobu.
Stručnjaci su apelirali na američku vladu da više ulaže u studijske programe o Kini, uključujući učenje mandarinskog jezika. Turkel, koji predstavlja USCIRF, je predložio „da američka vlada nametne ciljanije sankcije kineskim dužnosnicima i subjektima odgovornim za teška kršenja vjerskih sloboda; posebno onima unutar Odjela za rad Ujedinjene fronte, Državne uprave za vjerska pitanja, kao i kineskog državnog sigurnosnog aparata”.
