Još tamo 2015. godine svaka kritika masovnih migracija u Europu i tzv. multikulturalne ideologije prozivala se kao izraz fašizma i ksenofobije. Oni koji su tvrdili da se afroazijsko stanovništvo teško integrira u europsko društvo (iz jednostavnog razloga što je islam nespojiv s demokracijom) izlagali su se opasnosti da ih se ekskomunicira iz javnoga života.
Ono što se posljednjih nekoliko godina događa u nizu europskih država, posebno u predgrađima velikih europskih metropola, jasno svjedoči o propasti „multi-kulti“ ideologije.
Predgrađe Saint-Denis na sjeveru Pariza središnje je mjesto francuske povijesti i kulture, nazvano po velikoj katedralnoj bazilici u središtu, u kojem leže ostaci pariškog biskupa iz trećega stoljeća, zaštitnika grada. Kao što u knjizi Čudna smrt Europe piše Douglas Murray, taj dio danas više nalikuje sjevernoj Africi nego Francuskoj. „Tržnica na trgu pred bazilikom sličnija je arapskome suku nego europskoj tržnici. Na štandovima se prodaju različite inačice hidžaba, a radikalne skupine dijele literaturu protiv države“.
Murray navodi primjer nedjeljnog jutra 2016. u Saint-Denius: dok se održavala misa, teško naoružana vojska je morala štiti svećenike i grobove francuskih kraljeva. Samo u Francuskoj ima oko 800 no-go zona, tj. šerijatskih gheta u koje teško može ući policija.
Slične pojave mogu se vidjeti i u predgrađima Amsterdama, Stockholma, Bruxellesa i Malmöa. Upravo je Švedska, u koju se doselilo stotine tisuća migranata, proteklih godina najveći multi-kulti eksperiment u Europi. Posljedice su toliko strašne da ih više ni tzv. mainstream mediji ne mogu ignorirati.
Hina tako pred koji dan donosi vijest o tome kako su obračuni bandi zadnjih godina eskalirali i događaju se diljem Švedske. Vlasti teško obuzdavaju nasilje koje podsjeća na rat, a to je bila i jedna od glavnih predizbornih tema (u Švedskoj su jučer održani izbori na kojima je desna opcija odnijela tijesnu pobjedu).
„Ubojstva poput tog obično su, po policijskim tvrdnjama, obračuni suparničkih bandi koje često kontroliraju imigrantski klanovi i sve se češće događaju na javnim mjestima usred bijela dana. Nasilje se prije svega pripisuje obračunima zbog droge i tržišta oružja te osobnim osvetama. Toliko je eskaliralo da se Švedska, jedna od najbogatijih i socijalno pravednih zemalja na svijetu, sada nalazi na vrhu europskih rang listi po ubojstvima. (…) I dok je nasilje nekoć bilo ograničeno na mjesta na koja su zalazili kriminalci, sada se proširilo na javne prostore, izazvavši zabrinutost među običnim Šveđanima, čija je zemlja dugo bila na glasu kao sigurna i mirna“, donosi Hina.
Ovo su posljedice ideologije multikulturalizma.
Na žalost, istim je stazama krenula i Hrvatska u koju se posljednjih nekoliko godina doselio velik broj ljudi iz afroazijskih paralela i meridijana. To za sada možda jesu mirni radnici, no scene koje već danas vidimo ispred željezničkog kolodvora nisu nimalo obećavajuće. Jedna je od prednosti Hrvatske ta što je vrlo sigurna zemlja. Čini se da bi se uskoro mogla izgubiti i ta komparativna prednost. Velika zamjena stanovništva krenula je i u našoj zemlji.
