The Guardian je objavio članak pod naslovom We are expected to be OK with not having children: how gay parenthood through surrogacy became a battleground. Pišući o homoseksualnom paru iz Brooklyna novinar je rekao sljedeće:
„Kada je riječ o strahu da će surogat majčinstvo izbrisati majke, [Nicholas] Maggipinto je prkosan. Naša će obitelj biti obitelj bez majke… Ali stvaranje te obitelji ne ovisi o iskorištavanju žena. Ne koristimo žensko tijelo. Prihvaćamo velikodušnost žene da koristi vlastito tijelo na način s kojim se ona slaže“.
Mnogo je razloga za zabrinutost oko surogat majčinstva. Na primjer, surogat majke se ponekad predomisle ili se ne slažu s bračnim parom oko toga treba li pobaciti bebe u slučaju blizanaca ili trojki. Često su siromašne i, poput prostitutki, bez „mogućnosti“. No pretpostavimo, argumenta radi, da žena koja odluči „koristiti vlastito tijelo na način s kojim se slaže“ to čini s entuzijazmom i bez pritiska (financijskog ili drugog) – što je s djetetom?
Ženino tijelo nije samo „iskorišteno“. Između žene i djeteta koje nosi stvara se trajna veza. Dok tragične okolnosti mogu lišiti dijete poznavanja jednog ili oba roditelja – i može biti velikodušno, u takvim slučajevima, da se heteroseksualni parovi umiješaju putem usvajanja ili udomiteljstva – namjerno stvarati takve okolnosti je sebično.
Peticiju protiv homo posvajanja djece u Hrvatskoj potpišite na poveznici.
