Posljednjih godina mnogo se govorilo o „sinodalnosti“ kao ključnoj karakteristici Katoličke Crkve, nejasnom izrazu koji se koristi za sugeriranje većeg sudjelovanja vjernika u donošenju odluka, ali takav naglasak može biti kontraproduktivan, tvrdi kardinal Pell u svome osvrtu, koji je objavljen na portalu National Catholic Register.
U katoličkoj povijesti održao se samo dvadeset i jedan sabor, napominje bivši šef vatikanskog Tajništva za ekonomiju, a rijetkost održavanja sabora nije bez razloga.
„Niti bi se sinode trebale često zazivati jer tako postaju konkurencija molitvi, bogoslužju i služenju”, piše kardinal Pell. „I povijest nas podsjeća da budemo oprezni, da ne gradimo lažna očekivanja, da ne oslobađamo sile koje mogu izmaknuti našoj kontroli“.
Primjer za to je Crkva u Njemačkoj, sugerira Pell, koja je počela dovoditi u pitanje ili čak pobijati središnje dogme katoličkog nauka, a sve pod zastavom sinodalnosti.
„Sinodalni proces započeo je katastrofalno u Njemačkoj, a stvari će postati još gore ako uskoro ne budemo imali djelotvorne papinske korekcije, posebno o pitanju kršćanskog morala”, piše kardinal Pell.
„Ne nalazimo presedane u katoličkoj povijesti za aktivno sudjelovanje bivših katolika i protukatolika u tijelima Crkve, kao što se sada događa u Njemačkoj“, dodaje kardinal.
„Svaka sinoda mora biti katolička sinoda, vezana apostolskom tradicijom, kao što su uz nju vezani i sabori”, napominje kardinal. „Dopustiti da se ozbiljne hereze neometano nastave razvijati nešto je što štetiti jedinstvu jedne i istinite Crkve”.
Nadalje kardinal u osvrtu piše da ne može postojati „nikakav pluralizam važnih doktrina katoličke vjere ili morala”, budući da katoličko jedinstvo „nije poput jedinstva labave anglikanske federacije ili mnogih nacionalnih pravoslavnih crkava”.
Situacija u Njemačkoj postala je toliko strašna da kardinal Pell primjećuje da neki vjerni njemački katolici „već govore, ne o sinodalnom, nego o samoubilačkom putu“. I sam Drugi vatikanski koncil nas „upozorava na moćne neprijateljske sile koje nas okružuju”, dodaje kardinal Pell.
U svom eseju kardinal sugerira da je neobuzdano rušenje sekundarnih struktura i obrazaca koje je Crkva stoljećima gradila u društvu bilo katastrofalno, jer „trebamo sve sociološke potpore koje možemo pronaći i dobiti”.
U tom pogledu, piše kardinal, „doprinosi Trumpa, Orbana, ili Fratelli d’Italia ne smiju se odbaciti, koliko god mali bili, baš kao što su neki od nas i dalje zahvalni Konstantinu i Karlu V.”.
