Rođenje kapitalizma često se povezuje s protestantizmom, ali korijeni kapitalizma malo su drugačiji. Temelj takve ideje, koja je još uvijek čvrsto ukorijenjena u svijesti svijeta, da je kapitalizam pionirski izum protestanata postavio je 1905. njemački sociolog Max Weber u svojoj knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma. Weber je u svojoj knjizi napisao da je protestantizam – točnije kalvinizam – igrao važnu ulogu u razvoju i formiranju kapitalističkog duha koji je zapravo postojao prije reformacije.
Prema Weberu, protestanti (napose kalvini) vjerovali su da je prema specifičnoj protestantskoj radnoj etici bezvrijedno da religiozna osoba uživa u svome bogatstvu i ne radi ništa. Stečeno bogatstvo trebalo je preusmjeriti natrag u proizvodnju. Posljedično, nagomilani kapital blagotvorno je utjecao na razvoj kapitalizma (a time i industrijalizaciju), osobito u Nizozemskoj, Engleskoj i Sjevernoj Americi.
Međutim, prije reformacije, sve do šesnaestog stoljeća, daleko najbogatija europska zemlja bila je Italija, prava domovina ranog kapitalizma. Razvoj kapitalističkog gospodarstva započeo je u 12. stoljeću na sjeveru Apeninskog poluotoka (u gradovima-državama Veneciji i Genovi) i Toskani.
U Italiji su udareni temelji svim glavnim institucijama kapitalizma: bankarstvu (talijanska banka Monte dei Paschi di Siena, osnovana 1472. najstarija je još uvijek djelatna banka na svijetu), dvojnom knjigovodstvu, ideji javnog duga, konceptu poduzetništva i tako dalje.
