U prosincu 2000. Hossein Ali-Montazeri, šijitski klerik koji je dugo bio smatran za nasljednika Khomeinija, vrhovnog vođu teokratskog režima u Iranu, objavio je svoje memoare. Knjiga je otkrila šokantne dokumente o zločinima koje je počinio klerikalni režim, a nijedan nije tako užasan kao onaj iz 1988. kada je ubijeno trideset tisuća političkih zatvorenika po nalogu Khomeinija.
Međutim, Montazerijeva knjiga ima jedinstvenu pravnu i političku vrijednost, jer po prvi put otkriva neke ključne dokumente o načinu na koji je masakr zatvorenika započeo i kako se provodio. Najvažniji među dokumentima je tekst Homeinijeve fetve – vjerskog edikta koji u Iranu izdaje vjerska vlast, a ima snagu zakona – kojom se naređuje masakr svih političkih zatvorenika.
U knjizi Ali-Montazeri priznaje da je silovanje djevojaka u zatvorima bila raširena i sustavna praksa. U knjizi piše sljedeće: „…mnogi od onih koji su bili uhićeni u vezi s organizacijom PMOI bile su djevojke i pogubljivali su ih pod optužbom da su ratovale protiv Boga… Rekao sam pravosudnim dužnosnicima, citirajući razne islamske autore i imame, da ne smiju pogubiti djevojke iz PMOI-a. Rekao sam sucima da ne odobravaju smrtne kazne djevojkama. Ali oni su izokrenuli moje riječi govoreći: ‘Ne pogubljujte djevojke. Prvo ih uzmite za žene na jednu noć (da stupe u brak), a zatim ih pogubite’”.
Ovo je jasno priznanje da su djevojke u zatvorima sustavno silovali čuvari i mučitelji. Seksualni napad na zatvorenike nije bio ograničen samo na djevojke; nego su silovali i maloljetne djevojčice i starije žene, sve su zatvorenice bile neprestano izložene divljačkom tretmanu. Mnoge zatvorenice su poludjele jer su ih stražari silovali.
Izvor
