Niti jednom razumnom i dobronamjernom čovjeku koji išta zna o povijesti komunističke Jugoslavije danas ne bi trebalo objašnjavati da je pravosudni proces protiv bl. Alojzija Stepinca bio politički konstruiran i motiviran.
Poznati komunistički razbojnik, kasniji disident Milovan Đilas Ivanu Meštroviću kazao je sljedeće o Stepincu: „Ne mislim ni ja, ni ijedan drugi inteligentan komunist da je Stepinac kriv. On je integralan čovjek i čvrst, nepokoriv karakter. Ukratko, priznajem vam da je nepravedno osuđen, ali koliko se puta zbilo u povijesti da su pravedni ljudi bili osuđeni iz političke nužde. Da je on čvrst u svojem hrvatstvu, to je prirodno i to nas ne bi smetalo, kad samo ne bi bio isto tako čvrst u svojoj odanosti katoličanstvu i papizmu. Da je poslušao Tita mogao je biti slobodan, ali što mu se može kad se ne da svijati. Priznajem da nam je njegovo pitanje krupna nezgoda“.
Tužitelj u procesu protiv Stepinca, Jakov Blažević, kasnije će potvrditi političku pozadinu osude, kazavši: „Taj proces protiv Stepinca je nama nametnut. Da je Stepinac bio malo elastičniji, nije trebalo procesa. A on ga je nametnuo jer je bio politički ograničena osoba“.
Jugoslavenski diplomat Vladimir Popović najpreciznije je naveo razloge Stepinčeve osude: „Da je popustio samo u jednoj stvari, on bi bio sutradan oslobođen. I nas bi poštedio mnogih neugodnosti. Da je samo proglasio hrvatsku Crkvu, odcjepljenu od Rima, mi bismo ga do oblaka uzdigli“.
Američka povjesničarka židovskog porijekla Ester Gitman, autorica knjige „Kad hrabrost prevlada“, u razgovoru za „Večernji list“ svojedobno je rekla sljedeće:
„Žao mi je što je tako puno priča o Stepincu koje se iznose bez ikakvih dokaza, a pogotovo što neki povjesničari iz Izraela, poput Efraima Zuroffa, Godeona Greifa i drugih, falsificiraju povijest. Ja ne mogu razumjeti zbog čega to rade, je li riječ o nekom prestižu, novcu, što li, no nedavno su na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta ponovili da je Stepinac zločinac, da je bio dio ustaškog režima, što nije istina“.
I dalje: „Među onima koji su mi prvi govorili o Stepincu bio je dr. Stjepan Steiner, koji mi je kazao kako osjeća veliko poštovanje prema dvojici Hrvata – dr. Anti Vuletiću i kardinalu Stepincu. On mi je prvi rekao da je Stepinac spasio stotine Židova“.
Gitman je u razgovoru rekla i sljedeće: „Stepinac nije pokrštavao Srbe zato da prijeđu na katoličanstvo, nego ih je želio spasiti. Beogradski biskup Ujčić u pismu ga je molio da to učini, iako je Stepinac naglašavao da se pravoslavce ne može krstiti jer su već kršteni. No, ako je to nešto što moraš učiniti da bi nekom spasio život… Priču o nasilnom pokrštavanju forsiraju oni koji žele da ljudi mrze Stepinca, koji se otpočetka borio za slobodu čovjeka, bez obzira na religiju i isticao da su svi ljudi Božja stvorenja, bili crni ili bijeli. Židovi ili arijci”.
Gitman se osvrnula i na rad tzv. mješovite komisije koja je formirana na zahtjev pape Franje: „Ta je komisija trebala imati znanstveni pristup, ali nisam vidjela da su Srbi donijeli ijedan dokument. Ako tvrdiš da je on učinio nešto i ako želiš da te se shvati ozbiljno, potkrijepi to dokumentom! Ja te dokaze nisam vidjela. Pisala sam dosta i svaku tvrdnju potkrijepila dokumentima. Iz fusnota u mojim knjigama vidljivo je gdje se ti dokumenti mogu naći. Nadam se i radim sve s nadom da će se naći jedan ili dva studenta koji će proučiti dokumente koji se tiču spašavanja Srba, tražiti u arhivu dokumente o spašenim Srbima, kojih je sigurno znatno više nego Židova, prije svega zato što ih je bilo više, a i više njih je bilo u miješanim brakovima. Kvalitetan rad na ovom području mogao bi znatno smanjiti probleme između Hrvata i Srba“.
Ipak, unatoč tome što se danas zna da su optužbe protiv Stepinca bile motivirane mržnjom prema Hrvatskoj i katoličanstvu, određeni tipovi i danas šire notorne laži kakvih se ne bi posramila niti komunistička ili četnička propaganda nakon Drugoga svjetskog rata.
Tako kolumnist „Jutarnjeg lista“ Jurica Pavičić nedavno piše: „Imate Papu koji je operaciju posvećenja Stepinca stavio u frižider iz istih razloga iz kojih bi to napravio svaki papa sa zrnom soli u glavi. Učinio je to jer shvaća da je Stepinac krajnje kontroverzna figura. Jer razumije da je zapovjedno odgovoran za sustavna prekrštavanja pravoslavaca. Jer zna da je Stepinac u složenim okolnostima fašizma učinio premalo i prekasno. Jer je iz spisa jasno shvatio da je Stepinac NDH branio i podržavao do samog kraja, vjerujući da se njena – držao je – zdrava ovojnica dade odvojiti od genocidne i kriminalne srčike. Konačno, nitko u hrvatskoj Crkvi ne shvaća, ali shvaća Papa: kanonizacija Stepinca bila bi skandal za prvu stranicu New York Timesa“.
Stavovi sljedbenika Orjune Jurice Pavičića potpuno su na tragu stajališta koja danas zastupaju jedino još velikosrpski krugovi i zločinačka Srpska pravoslavna crkva. Čak su i komunisti u Hrvatskoj dijelom prestali iznosite ovakve laži i nebuloze. No Đurica je dosljedan. On s jednakom žestinom i mržnjom ocrnjuje Stepinca kao što to čine zagovornici velike Srbije i režimska spada na televizijama tipa Pink i Happy TV. Stepinac je za njega „kontroverzna figura“, no nije svojedobno ništa rekao kad je Miljenko Jergović nazvao Dražu Mihailovića „trodimenzionalnom ličnošću“. Sličan se sličnom veseli, zar ne?
