U samome uvodu knjige „Kako je Katolička Crkva izgradila zapadnu civilizaciju“ autor dr. Thomas Wood ističe: „Činjenica da zapadna civilizacija Crkvi duguje uvođenje sustava sveučilišta, dobrotvorni rad, međunarodno pravo, razne znanosti, važna pravna načela i mnogo drugih stvari na većinu ne ostavlja neki upečatljiv dojam. Zapadna civilizacija duguje Katoličkoj Crkvi mnogo više nego što većina ljudi, uključujući katolike, uopće shvaća. Crkva je zapravo izgradila zapadnu civilizaciju“.
Velike zasluge Katoličke Crkve za zapadnu civilizaciju možemo pronaći već u prvim stoljećima poslije Krista. Kao što ističe povjesničar Will Durant, inače agnostik, „…navala barbara uništila je ili opustošila gradove, samostane, knjižnice, škole, a život učenjaka ili znanstvenika učinila nemogućim. Možda bi razaranja bila još strašnija da Crkva nije održala neki vid reda unutar civilizacije u raspadu”. Katolička je Crkva, nastavlja Christopher Dawson, „morala preuzeti zadaću uvođenja zakona Evanđelja i etike Propovijedi na gori među narode koji su ubojstvo čovjeka smatrali najznačajnijim zadatkom i kaznom jednakom pravdi”.
Nakon propasti Karolinškog Carstva i navale Vikinga, Mađara i muslimana, Europa ponovno dolazi na rub propasti. Katolička Crkva, tj. pronicljivost katoličkih biskupa, redovnika, svećenika, učenjaka i civilnih upravitelja spasila je tada Europu od drugoga propadanja. Obnova Europe krenula je iz samostana, koji su bili jedini preostali otoci intelektualnog života uslijed nove pojave barbarstva koje ponovno zaprijetilo opstanku Europe.
Na žalost, danas je malo poznato da je upravo djelovanje Katoličke Crkve izgradilo zapadnu civilizaciju. Umjesto toga, političke i intelektualne nazovi elite na današnjem Zapadu nemilosrdno se obračunavaju s katoličkom kulturom i tradicijom, do te mjere da se unutar institucija Europske unije želi eliminirati sam spomen Božića.
Papa Benedikt XVI. u knjizi „Kršćanstvo i kriza kultura“ piše da je kršćanstvo našlo svoj najdjelotvorniji oblik u Europi, ali da se je u Europi „razvila kultura koja predstavlja apsolutno najdublju suprotnost ne samo kršćanstvu, nego i religioznim i moralnim tradicijama čovječanstva“.
Uspostaviti pokidane veze s prošlošću
Nakon što su se, u razdoblju nakon tzv. Prosvjetiteljstva, odrekli kršćanstva, ljudi na Zapadu ostaju bez ijedne unificirajuće ideje koja bi mogla predstavljati vrijednosni orijentir za uređenje sadašnjosti i budućnosti.
Zanimljiv je tako paradoks da velika književna i filozofska djela danas – u razdoblju najveće pismenosti u povijesti čovječanstva – imaju daleko manji utjecaj na formiranje stavova ljudi i društvenih skupina nego u vremenu gotovo potpune nepismenosti tzv. običnog puka. Ljudi koji danas žive na Zapadu u prosjeku ne znaju gotovo ništa o povijesti kršćanstva i zapadne civilizacije.
Konstruktivnu kritiku stanja duha na današnjem Zapadu – u vremenu sveopće histerije – pojedini mudraci žele proglasiti izrazom „putinofilstva“. Putin, eto, kritizira Zapad, pa bi se onda svaka kritika zapadne dekadencije trebala povezivati s Putinom. Riječ je o logičkoj falaciji tipa: Adolf Hitler je bio antikomunist, Charles de Gaulle je bio antikomunist, Hitler=de Gaulle. Kao da kritični duhovi na Zapadu nisu sami svjesni sveopće dekadencije Zapada. I da ovi ne znaju da je i sama Rusija dio takvih trendova.
Međutim, Zapad nije samo ono što je danas, nego i ono što je bio i ono što može biti. Obnova Zapada može krenuti samo od jakih katoličkih obitelji koje će baštiniti vrijednosti kršćanstva, života i zdravoga patriotizma.
Za obnovu Zapada potrebno je uspostaviti pokidane veze s prošlošću. Duh vremena danas želi uništiti svaku tradiciju i svako povijesno pamćenje, a tamo gdje se govori o prošlosti Zapada želi ju se izjednačiti s kolonijalizmom i rasizmom. A bez povijesnoga pamćenja – za čiju je obnovu ključno obrazovanje, pa i ono koje se pruža u obitelji – čovjek se teško može orijentirati u današnjem postkršćanskom svijetu.
Djecu treba, sukladno uzrastu i razvoju, upoznati s velikim djelima kršćanske teologije, ali i općenito velikim djelima zapadne civilizacije koja je izrasla iz spoja kršćanstva, grčke filozofije i rimskoga prava. Klasično obrazovanje treba pružiti spoznaju o tome kako je nastalo veličanstveno zdanje zapadne civilizacije.
Povijest nije samo učiteljica života, nego i svjetlo istine. A samo nas Istina može spasiti…
