U korijenu mnogih dekadentnih pojava današnjeg svijeta krije se kriza smisla. Potraga za smislom spada u fundamentalne čovjekove potrebe. Egzistencijalne krize često imaju duboke duhovne korijene.
Gubitak vrijednosnih orijentira
Odlika je današnjih vremena obesmišljavanje svih tradicionalnih vrijednosti. To rezultira time da čovjek gubi vrijednosne orijentire, a kriza smisla postaje jedan od najvećih problema suvremenog svijeta.
Viktor Frankl pisao je o patnji zbog besmislenog života. Albert Camus raspravljao je o apsurdu, a na kraju je – iako nije vjerovao u Boga – došao do zaključka: „Izvjesnost o Bogu koji bi životu dao smisao daleko je privlačnija negoli moć da nekažnjeno činimo zlo“.
Tijekom mnogih i mnogih stoljeća kršćanstvo je predstavljalo temeljnu ideju, zdrav razum zapadne civilizacije. Katoličanstvo, Katolička Crkva predstavljala je – riječima Ivana Merza – „sidro nade i luku spasa“.
Katolička Crkva izgradila je zapadnu civilizaciju i dala joj jasne vrijednosne okvire.
Nakon razdoblja tzv. Prosvjetiteljstva, kad je razum proglašen vrhovnim autoritetom, a sve metafizičko prezreno, sve veći broj ljudi gubi smisao i počinje vršiti vrlo nerazumne postupke (svjetski ratovi ponajbolji su primjer). Izgubljena je vjera u Boga, ali i vjera čovjeka u čovjeka.
Ako nema Boga sve je dopušteno, rekao je Dostojevski.
Umjesto smislenosti, koja znači dubinu i ozbiljnost, sve više prevladava kultura površnosti i kultura zabave. Umjesto Boga kao duhovnog središta ljudima se nude zabava i hedonizam. Kruha i igara.
Praznina besmisla pokušava se nadomjestiti sadržajima koji dodatno ubijaju ikakav smisao i čovjeka vode do ponora. U vremenu kad „Google sve zna“ prosječni čovjek znade o koječemu površno naklapati, no rijetki su pojedinci koji traže bit i dublji smisao.
Bez povjerenja prema budućnosti
Društvo bez smisla nema povjerenja prema budućnosti. Osjeća strah od budućnosti. To je, među ostalim, uz nespremnost na ikakvu žrtvu (društvo kruha i igara) jedan od razloga zašto ljudi na Zapadu imaju sve manje djece.
Tomislav Ivančić rekao je da je kriza života zapravo kriza smisla. Duh vremena na Zapadu takav je da ubija svaki smisao, a promiče ideologije koje su protivne zdravom razumu. Bilo da govorimo o genderizmu, klimatskom fundamentalizmu ili transhumanizmu.
Spas zapadne civilizacije leži u povratku transcedentnom, u povratku kršćanskoj kulturi i tradiciji, u povratku duhovnom središtu.
Bez kršćanskog kompasa zapadna civilizacije gubi orijentire i nalazi se na putu propasti.
