Naslovnica Istaknuto Koronaški eksperiment kao uvod u bitku koja tek slijedi

Koronaški eksperiment kao uvod u bitku koja tek slijedi

0

Kraj pandemije korona-virusa službeno je proglašen i u Republici Hrvatskoj. Stožer je raspušten, a istaknuti protagonisti korona-agende više ne žele raspravljati o toj temi i o svojim postupcima u vrijeme najveće krize. Štoviše, političari koji su zagovarali najgora kršenja elementarnih ljudskih prava sada govore o tome kako je u vrijeme korona krize bilo kršenja ljudskih prava.

Korona kriza jako je dobro pokazala tko je tko. Mnogi ljudi pokazali su svoje najgore, totalitarno lice. Sada bi voljeli da se to preko noći zaboravi.

Koronaška ograničenja ljudskih prava i sloboda uvodila su se prema tzv. doktrini kuhanja žabe, dakle postupno. Nošenje maski pritom je predstavljalo prvi korak poigravanja sa zdravim razumom i testiranja reakcija ljudi.

U nekim državama uvedena je obveza nošenja maski i na otvorenom prostoru, čak i kad nije bilo puno ljudi na okupu. Već je tada bilo jasno da se radi o određenom obliku društvenog eksperimenta, u kojemu se testira koliko je brzo ljude moguće, primjenom doktrine šoka i straha, utjerati u isti tor.

Manipuliranje ljudima

„Struka“ je često prozivala građane za neodgovornost zbog nepridržavanja mjera. No to je bilo prouzročeno padom povjerenja ljudi u Stožer i stručnjake, što zbog njihove nekonzistentnosti što zbog uvođenja mjera koje su teško mogle otrpjeti zdravorazumsku kritiku. Ni članovi Stožera ni struka, a posebno političari nisu bili konzistentni u svojim postupcima: od kafkijanskih promjena mišljenja preko noći do nepridržavanja propisanih mjera.

Na žalost, eksperiment je pokazao da je većina stanovništva, kad se na nju primijeni metoda zastrašivanja, u kratkom roku spremna predati svoju slobodu u zamjenu za lažnu sigurnost. Korona-kriza predstavljala je klasičan primjer primjene bihevioralne psihologije za manipuliranje ljudima.

Shema je bila vrlo jednostavna: svakodnevno su mainstream mediji nudili „analitičke modele“ koji su navodno bili zasnovani na podatcima, a svi glasovi koji su išli protiv unificirane poruke proglašavani su kao opasne dezinformacije. To je izvršnim vlastima u europskim državama omogućilo provedbu „zaključavanja“ kao jedinog racionalnog odgovora na korona-virus.

Kasnije se pokazalo da se nije radilo o jedinom racionalnom odgovoru, ali su spoznaje iz bihevioralne psihologije u praksi savršeno funkcionirale.

Pokusna postaja

Korona-eksperiment je završio, no čini se da se virus autoritarizma proširio diljem Zapada. Liberalna demokracija sve se više pretvara u liberalnu ne-demokraciju.

Na sociološkom planu korona je upotrijebljena kao eksperiment nadzora i pokoravanja ljudi. Na žalost, pokazalo se da je većinu ljudi moguće preko noći natjerati u krdo. Ipak, pokazalo se i to da ima sasvim dovoljno ljudi koji nisu spremni, niti u situaciji zastrašivanja, tek tako svoju slobodu zamijeniti lažnom sigurnošću. Na žalost, gledamo li mikroprimjer Hrvatske, većina intelektualaca i najrelevantnijih institucija zašutjela je u vremenu koronaškog terora.

Futurologija je vrlo nezahvalna disciplina, no vrijedna je spomena ocjena postpandemijskoga svijeta ona koju je dao francuski književnik Michel Houellebecq koji je rekao da svijet nakon pandemije ne će biti previše različit, samo malo gori. Ipak, mišljenja samo da je stari cinik ovdje bio preblag u svojim promišljanjima. Nema, naime, baš nikakve dvojbe da će 2020. godina predstavljati točku prijeloma u sutrašnjim periodizacijama povijesti.

Za „dugo devetnaesto stoljeće“ govorilo se da je trajalo od 1789. godine (godina Francuske revolucije) do početka 1914. (početak Prvoga svjetskog rata). Moguće je kako će završna točka „dugoga 20. stoljeća“ biti upravo 2020. godina kao godina kad je pod utjecajem korona-agenda došlo do promjene globalnog „mindseta“ i vrijednosti i do ulaska u novi vrli svijet. U novo normalno.

Korona-agenda bila je samo pokusna postaja u provođenju ideologija tipa transhumanizma odnosno posthumanizma. Prava bitka za čovjeka tek slijedi.

Prethodni članakIvana Kekin: „Ovo sam ja sa sedam tjedana“
Sljedeći članakPoezija ‘za život’ – pjesma „Anđeli“
Davor Dijanović, rođen 1987. godine u Bjelovaru, hrvatski je novinar, kolumnist, povijesni istraživač, geopolitički analitičar i publicist. Trinaest godina iskustva u online i tiskanom novinarstvu te digitalnim platformama. U rodnom Bjelovaru završio je opću gimnaziju, a na Libertas međunarodnom sveučilištu u Zagrebu magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju. Završio je Londonsku školu za odnose s javnošću, smjer Odnosi s javnošću i upravljanje reputacijom, a na Učilištu Petar Zrinski edukaciju za specijalista digitalnog marketinga. Od 2008. do danas objavio oko 1500 novinskih i publicističkih priloga o temama iz područja politike, geopolitike, povijesti i kulture te nekoliko preglednih odnosno stručnih radova. Posebna područja njegova interesa su: suvremena povijest, geopolitika, odnosi velikih sila i međunarodna sigurnost. Autor je knjige "Hrvatska u žrvnju Jugosfere" (2015.) i voditelj podcasta Geopolitički objektiv. Oženjen, otac četvero djece.

Exit mobile version