„Pjesma Eurovizije nije toliko glazbeni, koliko političko-kulturni, odnosno antikulturni događaj. Njegova kasnija izdanja simbol su propadanja suvremene kulture. Opsceno, ideologija i pseudoestetika trans/roda/LGBT, okultno-sotonske reference… I nasilno generirani entuzijazam europskih masa“, napisao je pater Dariusz Kowalczyk komentirajući Euroviziju.
„Danas je ‘slobodan’ i ‘hrabar’ umjetnik onaj koji će se, na primjer, popiškiti u kantu i staviti u nju raspelo. To podsjeća na predstavu ‘Kletva’ koja se svojedobno izvodila u kazalištu Powszechny. Pljeskalo mu je mnoštvo ljudi iz Varšave. Zapljeskalo je mnoštvo, između ostalih, i na scenu oralnog seksa s likom Ivana Pavla II. i najavom jedne od glumica prikupljanja sredstava za ubojstvo Jarosława Kaczyńskog. Kakav primjer ‘slobode’ i ‘hrabrosti’, zar ne?“ – rekao je u kolumni za portal Opoka.org.pl.
„Svijetom se valja prosjačka, bogohulna, kristofobična antikultura…“ – sažeo je, završavajući citatom iz knjige „Povijest antikulture“ Krzysztofa Karońa: „Suvremena umjetnost je, bez iznimke, izraz kaosa, slučajnosti, prosječnosti, destrukcije, ružnoće i, u konačnici, patologije, uključujući i značenje da nije nastavak, već negacija sve ranije umjetnosti“.
