Još u vremenu komunističke Jugoslavije Milovan Đilas u disidentskoj je fazi života pisao o „novoj klasi“, tj. o pojavi crvene buržoazije.
Oni koji su propovijedali o jednakosti i socijalnoj pravdi gledali su kako da se mukte dokopaju elitnih vila i dobro plaćenih sinekura.
I danas imamo onih koji se žele prikazati kao političari iz naroda koji razumiju probleme tzv. običnog čovjeka, kao socijalno osviješteni ljevičari, a u praksi im je najdraže zgrtanje nekretnina.
Nije, naravno, ništa sporno u tome da se na zakonit način stječu nekretnine i da se uvećava bogatstvo (treba pozdraviti poduzetnički duh!), no upravo lijeve strukture guraju antipoduzetnički javni narativ. To je priča za javnost, dok se u praksi natječu u zgrtanju nekretnina, često na vrlo suspektne načine.
Dovoljno se prisjetiti dvojice lijevih predsjednika nakon 2000., a sada vidimo da je i drugarica Ivana Kekin sa svojim progresivnim mužem na vrlo domišljat način kupila zemljište za izgradnju vile.
‘Običan’ čovjek zasigurno ne bi mogao kupiti zemljište za toliko smiješne novčane iznose.
Dakako, ljevičare navedeno ne će spriječiti da licemjerno govore o problemima mladih i nepriuštivim nekretninama.
Ljevico u Hrvatskoj – licemjerje ti je ime!
