Službene novine Talijanske biskupske konferencije, L’Avvenire, hvale Martina Luthera. Vide ga kao preteču apostolske pobudnice Amoris laetitia pape Franje.
Članak je objavljen u Avvenireu u petak, 13. prosinca. Časopis se odlučio usredotočiti na Luthera zbog nadolazeće godišnjice Lutherova pada. Naime, Luther je 1525. godine zbacio svoju mantiju i za ženu uzeo Catherine von Bora, bivšu časnu sestru. U novinama talijanskih biskupa čitamo o „Lutherovoj nježnosti prema ženi i djeci“ i njegovom „izvornom i proročkom tumačenju braka“.
Autor teksta Luciano Moia opširno citira Lutherove riječi.
Na kraju piše: „Dubina razmišljanja i sposobnost čitanja braka kao zajedničkog puta do spasenja omogućuje usporedbu onoga što je Luther napisao prije pet stoljeća s onim što papa Franjo predlaže u Amoris laetitia.“
Moia se osvrnuo na teologa Francesca Pescea, koji je o Lutheru i papi Franji napisao sljedeće: „Pobudnica Amoris laetitia predstavlja brojne elemente koji kao da otvaraju prostor za dijalog s onim što je o braku pokazao Luther i zahvaljujući Lutheru.“
Moia, pozivajući se na vlč. Pescea, ukazuje na nekoliko specifičnih točaka Amoris laetitia, uključujući 117 i 73, koje govore o življenju braka na način koji je daleko od idealnog, tvrdeći da poticaj Franje i Luthera priznaje da Bog može djelovati ne samo „u situacijama grijeha“, nego i „kroz situaciju grijeha“ kako bi se sačuvala neka druga dobra.
U Amoris laetitia Franjo piše da u nekim situacijama čovjek živi objektivno grješnim životom, ali da to može biti ispravan odgovor Bogu u danom trenutku.
Članak je duboko šokantan, ali ne iz razloga koji vam prvi pada na pamet. Ne radi se o tome da je usporedba Franjina dokumenta s Lutherom pogrješna: ona je apsolutno točna, jer apostolska pobudnica Amoris laetitia uvodi u Katoličku Crkvu pojam savjesti, koji je nastao u njemačkoj idealističkoj filozofiji na temelju luteranstva. Amoris laetitia polazi od učenja koje proizlazi iz realističke filozofije, kako ju je, između ostalih, predstavio sv. Ivan Pavao II. u Veritatis splendor. Protestantski izvori ovog poticaja su očiti.
Ono što je prilično šokantno jest da službene novine talijanskog episkopata ovu situaciju prikazuju u pozitivnom svjetlu…
Luther, naime, nije smatrao brak sakramentom. U teoriji je imao negativan stav prema razvodu, ali pristao je, primjerice, na bigamiju Filipa od Hessea.
