Jedna od ključnih poruka koju je Isus izrekao na Veliki utorak bila je najava uništenja jeruzalemskog Hrama. Dok su njegovi slušatelji to povezivali s krajem svijeta, proročanstvo se ispunilo znatno ranije – 70. godine, kada je Hram doista sravnjen sa zemljom.
Isus je, napuštajući Hram, rekao učenicima da od njega „ne će ostati ni kamen na kamenu“. Šokirani, nisu mogli zamisliti da bi takvo svetište moglo nestati i to tako brzo.
Za kršćane, rušenje Hrama označava kraj Starog zavjeta i potvrdu dolaska Mesije. Prorok Malahija navijestio je: „Evo, ja ću poslati svog anđela, koji će pripraviti put preda mnom… tada će Gospodin iznenada doći u svoj hram“ (Mal 3,1). Ako je Mesija trebao doći u Hram, to se, smatraju kršćani, već dogodilo – prije njegova uništenja. Time se, kažu, pobija židovsko iščekivanje budućeg Mesije.
Kristovom smrću Stari savez prestaje vrijediti, a njegovo žrtvovanje zamjenjuje sve starozavjetne žrtve propisane u Levitskom zakoniku. U Poslanici Hebrejima stoji: „Jednim prinosom zauvijek je usavršio one koji se posvećuju“ (Heb 10,14). Otad, krvne žrtve postaju nepotrebne – zamijenjene bezkrvnim prinosom svete mise.
Uništenje Hrama, koje je Krist unaprijed navijestio, postaje potvrda završetka jednog poglavlja i početka novoga – Saveza u Njegovoj krvi.
