Vijetnamske su vlasti napustile tzv. politiku dvoje djece, kojom je godinama bio ograničavan broj potomaka po obitelji. Do sada je komunistički režim pokušavao prisiliti građane da imaju najviše dvoje djece, no uočeno je da je ta politika imala ozbiljne negativne posljedice za društvo i demografsku strukturu zemlje.
Godine 2024. stopa nataliteta u Vijetnamu iznosila je 1,91. Šezdesetih godina prošlog stoljeća bila je viša od 6; tada su Vijetnamci spontano zasnivali velike obitelji, bez državne kontrole. Promjene su uslijedile pred kraj građanskog rata, a kasnije se stanje dodatno pogoršalo. Pobačaji su postali izrazito rašireni – u ekstremnim razmjerima. Na tisuću žena godišnje, njih 64 prekida trudnoću. Procjenjuje se da se u zemlji s oko 100 milijuna stanovnika godišnje obavi između 1,5 i 2 milijuna pobačaja.
Komunističke vlasti zaključile su da trenutna stopa nataliteta – niža od 2,1, koliko je potrebno za generacijsku obnovu – zahtijeva napuštanje politike dvoje djece, koja je formalno uvedena 1988. godine. Od sada će roditelji sami moći odlučiti koliko djece žele imati.
Kina je već ranije počela napuštati restriktivne mjere, nakon desetljeća provođenja tzv. politike jednog djeteta. Godine 2024. stopa nataliteta u Kini bila je još niža nego u Vijetnamu – svega 1,2. Danas je kineskim obiteljima dopušteno imati troje djece, no unatoč tome, većina građana se još uvijek odlučuje za kontracepciju i pobačaj, što je postala ustaljena društvena praksa.
