Izdaja. Tako bi se u najkraćim crtama mogla opisati skandalozna pasivnost britanske države prema pakistanskim pedofilskim bandama te izostanak odgovarajuće zaštite maloljetnih žrtava. Razmjere zločina otkriva neovisno izvješće Rape Gang Inquiry, objavljeno 16. lipnja pod pokroviteljstvom zastupnika Ruperta Lowea i financirano putem internetske donatorske kampanje.
Sadržaj izvješća detaljno je na društvenim mrežama predstavio Adam Gwiazda, novinar i komentator specijaliziran za migracijska pitanja u Europi. Rad stručnjaka financiran je zahvaljujući internetskoj akciji prikupljanja sredstava u kojoj je sudjelovalo oko 20 tisuća donatora, prikupivši više od 600 tisuća funti.
Izvješće je izrađeno jer su, prema autorima, službeni dokumenti o tom problemu bili preuski, politički ograničeni te su namjerno zanemarivali etničko-vjersku dimenziju fenomena.
Autori su svoje zaključke temeljili na postojećim materijalima i dokazima iz službenih istraga, iskazima žrtava te sudskim podatcima. Na temelju toga procijenili su da je tijekom više od 70 godina bilo čak 250 tisuća žrtava seksualnog zlostavljanja, silovanja, otmica i ubojstava.
Brojka od 250 tisuća žrtava temelji se na ekstrapolaciji podataka iz izvješća o bandi koja je djelovala u Rotherhamu, gdje je 2014. godine identificirano najmanje 1400 žrtava, kao i na drugim lokalnim istragama te dokumentiranim slučajevima podcjenjivanja razmjera problema. Fenomen je zahvatio najmanje 149 jedinica lokalne samouprave, odnosno gotovo 40 posto svih britanskih općina i gradova, od Škotske do juga Engleske.
Izvješće ukazuje na institucionalni neuspjeh države, pri čemu je ključnu ulogu odigrala politika tzv. community cohesion, koju je 2003. godine uveo tadašnji laburistički premijer Tony Blair. U ime „međukulturnog dijaloga“ britanske su službe izbjegavale poteze koji bi mogli „uvrijediti“ manjinske zajednice. Zbog toga se često nije bilježilo etničko podrijetlo osumnjičenih, a posebno povjerenje poklanjalo se lokalnim vođama zajednica, često imamima i starješinama pakistanskih zajednica.
Policija je, navodi se u izvješću, ignorirala prijave, pribjegavala tzv. okrivljavanju žrtava (victim blaming), uništavala dokaze, puštala poznate silovatelje uz jamčevinu, a u pojedinim slučajevima čak i aktivno štitila kriminalne mreže. Socijalne službe oduzimale su roditeljska prava, smještale djecu u domove koji su nerijetko postajali laka meta predatora, zatvarale slučajeve unatoč dokazima te vršile pritisak na zviždače.
Zdravstveni sustav NHS bilježio je teške genitalne ozljede, ponavljane spolno prenosive bolesti kod djevojčica od svega 13 godina, trudnoće nastale silovanjem i pokušaje samoubojstva. Umjesto prijavljivanja slučajeva nadležnim službama, djevojčice su često vraćane u okruženje u kojem su bile izložene zlostavljanju. Ni škole nisu reagirale na sumnjive situacije, poput odvođenja učenica iz školskih ustanova od strane znatno starijih muškaraca. Istodobno su lokalne prometne vlasti bez poteškoća obnavljale dozvole taksistima koji su, prema izvješću, činili važan logistički dio kriminalnih mreža.
Sudski dokumenti pokazuju jasan obrazac kaznenih djela koji, prema autorima izvješća, nije mogao biti adekvatno obrađen zbog političkih ograničenja nametnutih politikom integracije. Više od 87 posto osuđenih počinitelja imalo je muslimanska imena. Među osuđenicima prevladavali su Pakistanci, iako su zabilježene i skupine počinitelja podrijetlom iz Somalije, Irana, Sirije i Turske.
Odgovornost za dugogodišnje propuste, zaključuje izvješće, snose sve vlade koje su bile na vlasti od najmanje 2003. godine. Političari su ignorirali upozorenja, osporavali problem te aktivno promicali politiku community cohesion, zabranjujući ili obeshrabrujući evidentiranje etničkog i vjerskog identiteta počinitelja.
