„Presveto Srce Isusovo, u tebe se potpuno uzdam.“
Nedjelja, 21. lipnja, 12. je nedjelja kroz godinu. Liturgijska čitanja donose snažnu poruku o jednoj od temeljnih ljudskih borbi – strahu.
U evanđelju ove nedjelje Isus svojim učenicima govori o tome čega se doista trebamo bojati, a čega ne. Strah sam po sebi nije negativan. Njegova je svrha upozoriti nas na opasnost i potaknuti nas da izbjegnemo ono što nam može naštetiti. No problem nastaje kada se bojimo pogrješnih stvari, a pritom izgubimo zdrav i razborit strah pred onim što je doista važno.
Isus zato jasno poručuje da se ne trebamo bojati ljudi, nego Boga. „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti. Bojte se radije onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“, kaže Gospodin, pozivajući nas da preispitamo svoje prioritete. Koga se više bojimo – ljudi ili Boga? Koliko nam je važno ljudsko odobravanje, a koliko vjernost Božjoj istini?
Isusove riječi mogu zvučati izazovno, osobito u vremenu kada se Krista često prikazuje isključivo kao blagoga sudca koji bezuvjetno vodi svakoga u nebo. Međutim, Sveto pismo jasno govori da će svaki čovjek jednoga dana stati pred Božji sud i dati račun za svoj život.
U istom evanđeoskom odlomku Isus upozorava: „Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. A tko se mene odrekne pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.“
Ipak, strah o kojem Isus govori nije tek strah od kazne. Riječ je prije svega o strahu Božjem – dubokom poštovanju koje proizlazi iz svijesti o Božjoj veličini, ali i o njegovoj ljubavi prema nama. To je strah koji nas podsjeća da nas Bog želi spasiti i privesti sebi.
Kako bi ohrabrio svoje učenike, Isus ih podsjeća na Božju brižnost riječima: „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez znanja vašega Oca. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vi vrijedite više nego mnogo vrabaca.“
Bog poznaje svakoga od nas do najsitnijih pojedinosti. Ništa u našem životu nije mu nepoznato. Zato kršćanin ne živi u tjeskobi, nego u povjerenju.
Poruka ove nedjelje može se sažeti jednostavno: budimo svjesni odgovornosti za vlastiti život i vječnost, koristimo milosti koje nam Bog daje kroz sakramente, liturgiju, molitvu i Božju riječ, ali ne dopustimo da nas strah zarobi.
Jer Krist nam ponovno poručuje: „Ne bojte se!“
