U evanđelju prošle nedjelje Gospodin iznosi temeljna načela kršćanskoga života i pokazuje što znači biti njegov učenik. Liturgijska čitanja za 13. nedjelju kroz godinu donose ulomke iz Druge knjige o Kraljevima (4, 8-11.14-16a), Psalma 89, Poslanice Rimljanima (6, 3-4.8-11) te Evanđelja po Mateju (10, 37-42).
Isus apostolima upućuje riječi koje i danas zvuče jednako zahtjevno: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. I tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.“
Gospodin ovdje nedvosmisleno poručuje da on mora zauzimati prvo mjesto u životu svakoga vjernika. Nijedna osoba, nijedna stvar ni zemaljska vrijednost ne smiju imati veću važnost od Boga. Koliko god ljubav i poštovanje prema roditeljima bili važni, što potvrđuje i četvrta Božja zapovijed, oni ipak ne mogu biti iznad prve zapovijedi: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene.“
Isto vrijedi za svaki drugi ljudski odnos. Ako bi bračni drug, član obitelji, poslodavac ili državna vlast od čovjeka zahtijevali da postupi protivno Božjoj istini i njegovim zapovijedima, kršćaninov odgovor mora biti jasan: Boga treba ljubiti više od svega.
Isus pritom kaže da onaj tko tako ne postupa nije njega „dostojan“. U izvornom grčkom tekstu upotrijebljena je riječ axios, koja doslovno označava nešto što svojom težinom uravnotežuje vagu. U prenesenom značenju to znači da Krist u našem životu mora imati najveću vrijednost i najveću „težinu“. Kada mu u srcu damo prvenstvo, takav unutarnji stav prirodno se očituje i u djelima dostojnima njegova učenika.
Evanđelje zatim nastavlja: „Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.“
Svaki Kristov učenik pozvan je prihvatiti vlastiti križ. Ljudi su često spremni podnositi velike žrtve radi prolaznih ciljeva – kako bi zaradili plaću, stekli diplomu ili ostvarili profesionalni uspjeh. No Isus postavlja pitanje jesmo li jednako spremni na odricanje i žrtvu radi njega i Evanđelja.
Na kraju Gospodin obećava nagradu onima koji ostanu vjerni njegovu pozivu: „Tko prima proroka zato što je prorok, primit će plaću proročku.“ Time potvrđuje da oni koji ispravno postave životne prioritete i ustraju u zahtjevima Kristova nasljedovanja ne će ostati bez Božje nagrade. Kristovo učeništvo nije lagan put, ali je jedini koji vodi u puninu života.
