Jedno od najšokantnijih pitanja o kojemu “moderan” čovjek ne voli niti razgovarati niti razmišljati jest smrt. Ovo je velika podvala sotone i tzv. sekularističkog mentaliteta koji se usredotočuje samo na ovaj zemaljski život i tjelesne užitke. Takav čovjek potiskuje i sam sebe obmanjuje da nema vječnosti i Božjeg suda, kada ćemo odmah biti osuđeni ili na život vječni u Nebu (možda nakon nekog vremena čistilišta) ili na vječnu propast u paklu. Nažalost, danas čak i s propovjedaonica čujemo malo o četiri posljednje stvari: smrt, sud, nebo i pakao. Kao da bi to moglo uznemiriti vjernike. I mora nas uznemiriti. Katolik se mora svaki dan pripremati za dobru smrt i za spas svoje duše. Kako?
Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja Svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koje je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”.
3. Trudimo se spasiti dušu svoju
Brate moj, u ovoj tužnoj slici smrti pogledaj samog sebe, te ono što ćeš jednom biti: „Spomeni se da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. Promisli kako ćeš se za malo godina, pretvoriti u gnjilež i crve. Job promatrajući ovo se posvetio „Dovikujem grobu: ‘Oče moj rođeni!’ a crve pozdravljam: ‘Mati moja, sestro!’“(Job 17, 14)
Sve će proći, i na smrti ako izgubiš dušu, izgubio si sve. „Pomisli da si već umro – kaže sv. Lovro- kad istinu znaš, da ćeš svakako jednom umrijeti“. Da si već umro, a što sad ne bi želio, da si za života činio? Sad kad si živ, promisli da ćeš jednog dana osvanuti mrtav. Kaže sv. Bonaventura da brodar koji hoće dobro upravljati svojom lađom na moru treba stajati na stražnjem kraju lađe; isto i čovjek, koji hoće sveto živjeti, treba uvijek razmišljati o posljednjem trenutku svog života i da se nalazi na smrtnoj postelji.
Odatle nastavlja sv. Bernard: „Svrni pogled na grijehe svoje mladosti i posrami se; pogledaj grijehe svoje zrelosti i zaplači; promisli svoje nekadašnje i sadašnje neurednosti svog života, te se prestraši i brzo popravi.“ Sveti Kamilo Lelski, kad bi se nadvio nad grobnicu mrtvih, sam bi sebi rekao: „Da se ovi opet povrate na život, a što ne bi činili za svoje vječno spasenje? A ja nevoljan, koji imam vremena i na pretek, pak što radim za spas svoje duše?“ Ovako je svetac govorio iz poniznosti.
Ali ti, brate moj, za sigurno imaš razlog bojati se, da si ona neplodna smokva o kojoj Gospodin reče: „Evo već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim.» (Luk. 13,7). Ti koji više od tri godine stojiš na svijetu, kakav si plod donio? Pazi, veli sv. Bernard, da Gospodin ne gleda na sami cvijet, nego hoće i plod, to jest ne samo dobre želje i odluke, nego hoće i dobra djela. Okoristi se ovim vremenom, koje ti Bog daje po svom milosrđu; ne čekaj onog časa kad ćeš ga željeti, a neće biti koristi i kad ti se rekne; „Neće više biti vremena!“ (Otk. 10, 6) nema, polazi brzo, što je učinjeno, učinjeno.
Molitva: Evo me. Bože moj, ja sam ono neplodno stablo koje je toliko godina zasluživalo da mu se kaže: „Posijeci ga; zašto da uzalud zaprema zemlju? “ Tako je jer kroz toliko godina od kako sam na svijetu drugim plodom nisam donio drugog ploda do li trnje i nevolje grijeha. No, Gospodine, ne želiš da se brinem. Rekao si da će te svako naći tko te zatraži: „Tražite i naći čete.“ Tražim te, Bože moj i želim tvoju milost. Za sve uvrede kojim sam te vrijeđao iz sveg se srca kajem i od žalosti bih umro. Do sada sam te izbjegavao, ali sad više cijenim tvoje prijateljstvo, nego da bih zadobio sva kraljevstva na zemlji.
Neću se više opirati tvom očinskom glasu. Hoćeš da ti se cio predam, bez iznimke sav ti se predajem. Rekao si; „I što god zaištete u moje ime, učinit ću.“ (Iv. 14,13). Slatki moj Isuse, ufajući se u ovo veliko obećanje, u ime tvoje i po tvojim zaslugama molim tvoju milost i tvoju svetu ljubav. Daj, da obiluje tvoja milost i ljubav u mojoj duši, gdje je do sada obilovao grijeh i zloća.
Hvala ti što me potičeš da se ovako molim; čim mi nadahnjuješ ovu molitvu, znak je, da ćeš me uslišati. Smiluj mi se, Isuse moj, daj da te jako uzljubim, udijeli mi veliku želju da ti udovoljavam, i uz to snagu da to sve uzmognem ispuniti. O, moja velika odvjetnice, Marijo, uslišaj me još i ti, moli Isusa za me.
Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka
Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu
