Vigilare.info će Vam svaku nedjelju donositi po jedno razmatranje od crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom “Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama”. Tekstove uzimamo od prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik “Sav Tvoj”, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
III. razmatranje. O kratkoći našeg života.
Presudan trenutak smrti, spas ili osuda
Nije li velika ludost radi kukavnih i časovitih naslada ovog tako kratkog života dovesti se u takvu pogibelj, u kojoj bi mogli lako zlom smrću umrijeti i s njom otpočeti nesretnu vječnost? Ah, koliko toga sa sobom nosi onaj posljednji čas, onaj posljednji otvor usta? Nosi vječnost svih zadovoljstava i sreće ili vječnost svih muka i nevolja.
Pomislimo da je Isus Krist odabrao gorku i prezirnu smrt, da nama zadobije dobru smrt. U tu svrhu nas i zove, rasvjetljuje i opominje tolikim prijetnjama da nas potakne na pokoru i tako onaj posljednji čas da završimo u Božjoj milosti. I poganin Antisten na pitanje kakva je najbolja sreća na ovom svijetu, odgovori: „Dobra smrt“. A što će reći kršćanin, kojeg vjera uči, da onog časa započima vječnost, tako da će u onaj čas uhvatiti jedna od dvaju kola, koje sobom vuku vječno uživanje ili vječne muke.
Da su u jednoj vrećici dvije karte, i daje na jednoj upisan pakao, a na drugoj raj, i od tih jedna da te mora zapasti; zar ne bi svu pomnju stavio, ne bi li se namjerio i izvadio onu od raja? Oni nevoljnici koji su osuđeni da na kocke izigraju svoj život, ah Bože, kako dršću, pružajući ruke, da bace kocke o kojima ovisi njihov život ili smrt!
Kakav će te strah obuzeti kad se nađeš blizu onog posljednjeg časa, kada ćeš morati reći: „O ovom času, kojem sam blizu, ovisi moj život ili moja vječna smrt. Sad će se vidjeti, ili ću za uvijek biti blažen u raju ili na vijeke očajan u paklu. Pripovijeda sv. Bernardin Sijenski o nekom vojvodi koji umirući sav prestrašen govoraše: „Evo, ja imam toliko zemalja, toliko kuća na ovome svijetu, ali ako noćas umrem, ne znam koji će me stan zapasti“.
Brate, ako vjeruješ da ćeš umrijeti, te da ima vječnost i da se samo jedanput umire, te ako se onda izgubiš, da ćeš se izgubiti zauvijek, bez više ikakve nade popravka i spasenja, kako se ne odlučiš i odmah ne počneš od ovoga časa, u kom ovo čitaš, raditi koliko možeš da se osiguraš i umreš sretnom smrću?
Drhtaše sv. Andrija Avellinski, govoreći: „Tko zna kakva će me sreća zapasti na drugom svijetu? Ili ću se spasiti ili izgubiti.“ Drhtaše još i sv. Luis Beltran tako, da po noći nije mogao zaspati kad bi pomislio „Tko zna hoću li se spasiti?“ A ti, koji se nalaziš u tolikim grijesima, ne dršćeš! Brzo, popravi se dok je još vrijeme, odluči da ćeš se uistinu posvetiti Bogu; i barem od ovog časa počni takav život, koji te ne će smutiti, nego razveseliti na smrti. Daj se na molitvu, često primaj sveta otajstva, pusti grješne prigode, i ako je potreba ostavi i svijet, osiguraj vječni spas i upamti, da za osiguranje vječnog spasa nema dostatne jamčevine.
Molitva: O, dragi moj Spasitelju, koliko sam zadužen! I kako si uopće toliku milost mogao dati jednom nezahvalniku, jednoj izdajici, kao što sam je bio prema tebi? Stvorio si me, i stvarajući me već si unaprijed gledao uvrede koje sam ti imao učiniti; Otkupio si me umirući za me, i već si od onda gledao sve one grdne nezahvalnosti, koje sam ti imao nanijeti. Poslije tog čina stupio sam na ovaj svijet, odmah sam ti okrenuo leđa i s tim sam bio umro, postao smrdljiva lešina, a ti si mi svojom milošću opet povratio život.
Bio sam zaslijepljen, a ti si mi svojom milošću opet život povratio. Bio sam zaslijepljen, a ti si me rasvijetlio. Bio sam te izgubio, a ti si radio da te nađem. O, Bože milosrđa, daj da upoznam dužnosti, koje ti dugujem i dopusti, da oplačem sve uvrede kojima sam te uvrijedio! Ah, osveti mi se, udijelivši mi veliku žalost mojih grijeha! Ne kazni me uskraćivanjem tvoje milosti i ljubavi.
O, vječni Oče, prezirem sve tebi nanesene uvrede više nego ikakvo drugo zlo. Radi Isusove ljubavi smiluj mi se. Pogledaj svog Sina koji je umro na križu: „Krv njegova na nas“. Neka siđe ova božanska krv i neka opere dušu moju. O, kralju mog srca, dođi kraljevstvo tvoje. Spreman sam odbaciti svaku želju koja nije za te. Ljubim te više od svake stvari, dođi i samo ti vladaj mojom dušom; daj da samo tebe ljubim i ništa drugo. Želim ti udovoljavati i tvojoj svetoj volji ugađati kroz ovo života, što mi preostaje živjeti.
Blagoslovi, o Oče, ovu moju želju i daruj mi milost, da se nikada više od tebe ne odijelim. Sve moje želje tebi posvećujem i od danas unaprijed ničiji ne ću biti, samo tvoj, moje blago, moj miru, moje ufanje, moja ljubavi, moje sve i nadam se da ću ovo sve od tebe dobiti po zaslugama tvog Sina. Kraljice i majko moja, Marijo, pomozi mi svojim zagovorom. Majko Božja moli za me.
Prvo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slika netom umrlog čovjeka
Drugo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Tijelo u grobu
Treće razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Trudimo se spasiti dušu svoju
Četvrto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt nas lišava svega
Peto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Slava i vlast na samrtnoj postelji
Šesto razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Požurite se predati Bogu
Sedmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Smrt brzo dođe?
Osmo razmatranje: Jeste li spremni za smrt? Upaljena svijeća na samrti
