IX. Razmatranje. Mir pravedno umirućih.
2. Pravednici umiru u slatkom miru
„A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva. Očima se bezbožničkim čini da oni umiru… ali oni su u miru“ (Mudr 3,1). Luđacima se pričinja da sluge Božje umiru ožalošćeni i zlovoljni, kao što umiru ljudi ovog svijeta; ali ne. Bog zna svoje sinove utješiti na njihovoj smrti; i još među smrtnim bolovima pruža im neke slasti, da kušaju kao pred ukus raja koji će im ubrzo dati. Kao što oni, koji u grijehu umiru još u svom krevetu kušaju pakao, grižnju savjesti, očaj, strašila, tako naprotiv sveti svojim djelima ljubavi, koju onda češće upravljaju k Bogu, živom željom i čvrstim ufanjem da će ga brzo početi uživati, već prije nego umru stanu osjećati onaj mir koji će potpuno uživati na nebu.
Smrt svetih nije nikakva kazna, nego plaća. Smrt onog, koji Boga ljubi, ne zove se smrt, nego san; i tako će on u onaj čas moći reći: „U miru i u njem samom zaspati ću i otpočinuti“. O. Suarez tako je mirno umirao, da je umirući rekao: „Nikada nisam mislio da je tako slatko umrijeti.“ Kardinal Boronio, opomenut od liječnika, da ne misli toliko na smrt, odgovori: „A zašto? Zar je se bojim? Ja se nje ne strašim, nego je dapače ljubim.“ Kardinal Fisher od Rochestera, kako se pripovijeda, kad je pošao da pogine za vjeru, bio se obukao što je ljepše mogao, govoreći da ide na pir. Kad je, pak, opazio stratište gdje je imao poginuti, bacio je štap i progovorio: „Idite, noge, nismo daleko od raja!“ I, prije nego je izdahnuo, zapjevao je: Tebe Boga hvalimo, u znak zahvalnosti prema Bogu što mu je dao da za njegovu svetu vjeru mučenički umre; i tako pun veselja slegne glavu pod sjekiru.
Sv. Franjo Asiški umirući pjevaše i druge pozivaše da se s njim vesele i pjevaju, „Oče“, reče mu fra Ilija, „na smrti treba plakati, a ne pjevati“. „Ali je ne mogu ne pjevati“, odgovori mu svetac, „videći, da polazim u raj gdje ću svog Boga uživati.“ Jedna redovnica terezijanka umirući reče svojim sestrama: „Ah, Bože, zašto plačete? Ja polazim da nađem svog Isusa; stog mi se radujte, ako me ljubite.“
Pripovijeda o. Granada, kako je nekakav lovac bio našao jednog gubavog pustinjaka gdje umire i pjeva. „Kako možeš pjevati, reče mu lovac, kad si tako tužan i jadan?“ Odgovori mu pustinjak. „Brate dragi, između mene i Boga što nas dijeli, nema ništa drugo, osim zid ovog tijela; sad vidim da od njega komadi otpadaju i tamnica se ruši, te polazim da vidim Boga, što me puno tješi, te stog pjevam od veselja i radosti.“ Ova želja za vidjeti Boga nagnala je i sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, da zvijeri koje nisu bile došle da ga usmrte, da ih sam potraži, da ga razdru.
Sveta Katarina Đenovska nikako nije mogla trpjeti što su mnogi smrt držali za kakvu nesreću, te je stog govorila: „O, ljubazna smrti, koliko te zlo gledaju! A zašto ne dođeš po mene, koja te dan i noć zovem?“ I sv. Terezija toliko je željela svoju smrt da je govorila da smrt ne mori; i takovim osjećajem opijena spjeva onu glasovitu pjesmicu: „Umirem, jer ne umirem.“ Braćo draga, tako sveti umiru.
Molitva; Ah, moje najveće dobro, moj Bože, ako te do sad nisam ljubio, sad se sav tebi obraćam. Sve zemaljske stvorove ostavljam i tebe ću samog ljubiti, moj ljubazni Gospodine. Reci mi što želiš od mene, ja ću učiniti. Dosta je što sam te do sada vrijeđao. Ovo života, što mi preostaje, sve ću uložiti ugađajući tebi.
Toliko već godina zaslužujem gorjeti u paklu, a ti si mi došao u susret i već si me k sebi privukao; daj da sad plamtim tvojom svetom ljubavlju. Ljubim te, neizmjerna dobroto, i pravo je, jer si me ti ljubio više nego itko drugi; ti jedini zaslužuješ da budeš ljubljen i tebe ću samog ljubiti. Raditi ću koliko mognem, da ti udovoljim. Čini od mene što hoćeš. Meni je dosta, da te ljubim, a ti Marijo, Majko moja, pomozi mi i moli Isusa za me.
Vigilare.info svake nedjelje donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
