Nedavno se u javnosti pojavila informacija da je 1995. Srpska pravoslavna crkva izgubila sudski spor u Parizu protiv poznatih francuskih novina Libération koje su ih u tekstovima optužile za podržavanje genocida u Bosni i Hercegovini.
Suđenje se dogodilo u Parizu zbog članka Pravoslavna solidarnost u novinama Libération, u kojem je autorica Hélène Despic-Popovic objasnila kako funkcionira odnos između države i pravoslavne crkve. U jednom dijelu članku je napisala kako „Srpska pravoslavna crkva opravdava etničko čišćenje koje provode snage Radovana Karadžića, u zamjenu za povrat imovine i vjersko obrazovanje u školama – koje je postalo obavezno u srpskim područjima Bosne, ali ne i u Srbiji kojom vlada bivši komunist Slobodan Milošević“.
U članku je implicitno prozvala patrijarha Pavla (tadašnjeg poglavara Srpske pravoslavne crkve) jer je otvorio sjemenište u Foči, u gradiću gdje je prije otvaranja sjemeništa napravljen genocid nad većinskim muslimanskim stanovništvom. Dolaskom srpske vojske sve su džamije bile uništene.
Srpsku pravoslavnu crkvu je u sudskom postupku zastupao episkop zahumsko-hercegovački A. Jevtić (poznati justinovac i promicatelj ideje Velike Srbije). Ugledni Le Monde je prenio vijest o suđenju, naglasivši kako je tijekom suđenja napose bilo necivilizirano ponašanje episkopa Atanasija.
Srpski historičar Ivan Đurić, protivnik Miloševića, je tijekom suđenja rekao da se „Srpska pravoslavna crkva nikada nije javno ogradila od onoga što su radili bosanski Srbi“, i bio je iznenađen što SPC podnosi tužbu protiv Libérationa kada se u „srpskim novinama pojavljuju tisuću puta žešći članci“.
Na suđenju je svjedočilo više novinara, uključujući Florencea Hartmanna iz Le Mondea i Béatrice Toulon iz La Croixa, koji su prepričavali protivljenje Srpske pravoslavne crkve mirovnim planovima međunarodne zajednice.
Historičar Paul Garde, autor studije Vie et Mort de la Yugoslavia (hrv. Život i smrt Jugoslavije), na suđenju je izjavio kako Srpska pravoslavna crkva nikad nije javno osudila genocid nego je pokazivala „solidarnost s arhitektima (tvorcima) ove politike“.
Pravni zastupnik Libérationa zatražio je od predsjednika suda Jean-Yvesa Montforta da presudi protiv Srpske pravoslavne crkve, jer je ona tada bila „neprijavljena udruga prema francuskom zakonu“ koja „nema sposobnost tužiti“ i dokazi upućuju na njenu krivicu.
U srpskim medijima se tada uvelike pisalo o tome kako je bratska Francuska izdala Srbiju. Srpska pravoslavna crkva je za sada jedina vjerska institucija osuđena za sudjelovanje u najtežim zločinima protiv čovjeka u historiji čovječanstva.
Postavlja se pitanje: Treba li Hrvatska i dalje financirati Srpsku pravoslavnu crkvu, vjersku organizaciju koja je osuđena za sudjelovanje u genocidu?
Članak iz Libérationa o presudu protiv Srpske pravoslavne crkve možete pročitati ovdje.
