XIII. razmatranje. Ispraznost svijeta
3. Dobra ovoga svijeta su beskorisna
„Ta što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?“ (Mt 16, 26)
Jedan od starih mudraca imenom Aristipo, jednom putujući po moru, potone u vodu s lađom, i tom prilikom izgubi sve što je sobom nosio; no isplivavši na kraj, budući da je bio čovjek na glasu zbog svojih vrlina i učenosti, prijatelji mu nabaviše sve stvari koje bijaše izgubio. Iza tog on je pisao svojim prijateljima, da se na njegov primjer opskrbe onim dobrima, koja ni potop ne može uništiti ni odnijeti.
Sad upravo ovo isto i nama poručuju rodbina i prijatelji, koji su već u vječnosti, da se za života opskrbimo i previdimo onim dobrom, koja se ni smrću ne gubi. Smrtni dan zove se dan gubljenja. Zaista dan gubljenja jer ćemo onaj dan izgubiti sva dobra ovog svijeta, časti, bogatstva, naslade i sve što se ovdje može imati. Zato sv. Ambrozije kaže, „Nije ono naše, što nećemo moči sa sobom ponijeti na drugi svijet, jedino će nas krjepost tamo pratiti.“ Što koristi dakle, kaže Isus, da se sav svijet zadobije, kad na smrti, izgubivši dušu, izgubit ćemo sve? Ah, ova velika istina, koliko je mladića poslala da se zatvore među samostanske zidine; koliko mučenika, da svoj život daju za Isusa Krista!
Ovom istinom sv. Ignacije Loyolski mnoge duše obratio je k Bogu; a na osobiti način lijepu dušu sv. Franje Ksavera, koji je boravio u Parizu i bavio se samo svjetskim stvarima. „Franjo! – reče mu jednog dana svetac – promisli da je ovaj svijet izdajica koji obećava, a ne ispunjava.
Ali, sve kad i ispuni svijet sva svoja obećanja, to opet nikad tvoje srce neće moći zadovoljiti. Pretpostavimo da će te zadovoljiti, ali koliko će trajati to tvoje zadovoljstvo i sreća? Može li trajati dulje od tvog života? A napokon, što ćeš ponijeti u vječnost? Zar je tamo netko tko bogat, da je sa sobom ponio novaca, ili slugu doveo za svoje služenje? Ima li tamo i jedan kralj, da je sa sobom donio samo jedan končić grimiza za svoju čast?“
Na ove riječi sv. Franjo ostavi svijet, pođe za sv. Ignacijem i posveti se. Ispraznost ispraznosti, tako mudri Salamon nazva sva dobra ovog svijeta, nakon što je kušao sve što mu je srce zaželjeti moglo od zemaljskih dobara i naslada. Govoraše sestra Margarita, karmelićanka, kćer cara Rudolfa II: „Čemu služe sva kraljevstva u onaj čas kad smrt dođe?“ Velika je to stvar, sveti dršću kad pomisle na čas njihovog vječnog spas; drhtaše o. Segneri, koji je sav prestrašen pitao svog ispovjednika; „Što mislite, oče, hoću li se spasiti?“ Strepio sv. Andrija Avelinski i gorko plakao, govoreći; „Tko zna hoću li se spasiti?“ Ova misao isto mučila i sv. Ljudevita Beltranda, koji od straha po noći skočiše s postelje, govoreći; „tko zna hoću li propasti? A nevoljni grešnici žive već osuđeni, pa ipak mimo spavaju, šale se i smiju?“
Molitva: Ah, Isuse, moj Otkupitelju, hvala ti što mi daješ tu vanrednu milost da upoznam svoju bezumnost i zlo koje sam učinio ostavljajući tebe, koji si za me krv prolio i svoj život dao. Ne, nisi zaslužio, da onako s tobom postupam, kao što sam postupao. Evo sad, da me smrt snađe, što bi drugo uza se našao, osim grijeha i grižnje savjesti koje bi mi pripravilo nemirnu smrt?
Moj Spasitelju, priznajem da sam ljuto pogriješio što sam ostavio tebe, najveće dobro, radi prolaznih naslada ovog svijeta, te se iz sveg srca kajem. Ah, radi boli, koja te ne križu usmrti, daj mi veliku žalost da kroz ovo života što mi preostaje oplačem uvrede koje sam ti nanio.
Isuse moj, oprosti mi; obećavam da te nikada više neću vrijeđati i đa ću te uvijek ljubiti. Više nisam dostojan tvoje ljubavi, jer sam ju toliko do sada mrzio; ali si rekao, da ljubiš one, koji tebe ljube. Ljubim te, ljubi i ti mene. Nikad više neću biti bez tvoje milosti.
Odričem se svih veličina i svih naslada ovog svijeta, samo da me ti ljubiš. Bože moj radi Isusove ljubavi uslišaj me. On te moli da me od svog srca ne odbiješ. Sav ti se posvećujem, posvećujem ti život, tijelo, volju i moju slobodu. Primi me i ne odbij me od sebe, kao što sam ja toliko puta odbio tvoje prijateljstvo. Presveta Djevice, majko moja, Marijo, moli Isusa za me; uzdam se u tvoj zagovor.
Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
