XVIII. razmatranje. O broju grijeha
1. Bog nam daje mogućnost da se pokajemo
„Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja“ (Prop 3, 11).
Da Bog odmah kazni čim Ga tko uvrijedi, jamačno Ga se ne bi toliko vrijeđalo ni pogrđivalo koliko se danas pogrđuje; ali zato što Gospodin odmah ne kazni, nego čeka i trpi, ne znači da će Gospodin čekati i trpjeti zauvijek. Mišljenje je mnogih svetih otaca, naime sv. Bazilija, sv. Ambrozija, sv. Ćirila Aleksandrijskog, sv. Ivana Zlatoustog, sv. Augustina, i mnogih drugih, kao što je Bog svakom odredio koliko će tko živjeti, stupnjeve svetosti ili razuma, koliko hoće, da mu dade, tako je isto odredio koliko će komu grijeha oprostiti i kad se taj određeni broj navrši, više ne prašta.
Veli sv. Euzebije: „Bog čeka do određenog broja, a poslije ostavlja“. Isto tvrde svi gore navedeni oci. A ovi sveti oci nisu na slijepo pisali, nego su se oslanjali na Sveto pismo. Na jednom mjestu reče Gospodin, da suzdrži propast Amorea, jer se još ne bijaše navršio broj njihovih grijeha. Na drugom opet mjestu govori: „Neću se više smilovati Izraelcima“. I na više mjesta u Svetom pismu slično stoji. Grešnici ne vode računa o svojim grijesima, ali vodi Bog, da ih uzmogne kazniti kad žetva dozri, to jest, kad se navrši broj njihovih grijeha. Grešnik valja da se straši i već oproštenih grijeha, jer ako nadodaš koji novi, moglo bi se dati, da ovaj novi grijeh sa prošlim ispunjava određeni broj i tad za te ne će biti više milosrđa ni oprosta. A na jednom drugom mjestu u Svetom pismu još jasnije govori: „Bog strpljivo čeka do sudnjega dana, da narode kazni kad su puni grijeha“. Tako dakle, Bog čeka do onog dana u kom se navrši broj grijeha i onda kazni.
Od takvih kazni ima mnogo primjera u Svetom pismu, osobito primjer kralja Šaula koji naposljetku ne posluša Boga. Bog ga za to zapusti, a Samuelu odgovori: „Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu“ (1 Kr 16, 8).
Primjer je Baltazar, koji za stolom pogrdi crkveno posuđe, poslije čega ugleda na zidu ispisano: Mene, Tekel, Parsin. Daniel tumačeći mu ove riječi reče: „Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i učinio mu kraj; Tekel: bio si vagnut na tezulji i nađen si prelagan; Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima“ (Dn 5, 29). Tim mu pokazujući, da su mu grijesi postigli mjeru božanske pravde; i tako taj nesretni kralj iste noći bi ubijen. Ah, kolikim se isto događa, koji za mnogo vremena žive u zloćama i kad se navrši broj njihovih grijeha, tad ih smrt pokosi i u pakao strovali! Neki se muče te istražuju broj zvijezda, broj anđela ili broj godina koliko će tko živjeti; ali tko bi ikad mogao pronaći broj grijeha, koliko će mu ih Bog oprostiti? I s tog valja da se strašimo. Tko zna, brate moj i onu prvu nasladu i onaj prvi grijeh koji učinismo, hoće li nam Bog oprostiti?
Molitva: Ah, moj mili Bože, zahvaljujem ti; koliko ih danas živi u paklu sa manje grijeha nego ih ja imam i za njih više nema oprosta, niti ikakve nade, a ja evo još živim izvan pakla i ufam se da ćeš mi oprostiti i Raj udijeliti, samo ako htjednem. Da, moj Bože, hoću oproštenje. Kajem se više nego od ikakva drugog zla, što sam te vrijeđao, jer sam pogrdio tebe, neizmjernu dobrotu. Vječni Oče, pogledaj svog dragog Sina koji je za me na križu umro i po njegovim zaslugama oprosti mi. Obećavam da ću prije sto puta umrijeti, nego te više vrijeđati.
Pogledavši na broj prošlih grijeha u od tebe primljenih milosti, svim se pravom bojim, ako još ijedan učinim, da bi se popunio broj mojih grijeha i tako bi se nevoljan zauvijek izgubio. Ah, pomozi me svojom svetom milošću. Uzdam se da ćeš me rasvijetliti i okrijepiti i lako da ti ostanem vjeran. I ako bi vidio da bi se po čemu opet povratio na grijehe, u onaj isti čas pošalji mi smrt, kad vidiš da sam u tvojoj milosti. Bože moj, ljubim te nadasve i više se plašim da ne izgubim tvoje milosti, nego li same smrti; po svom milosrđu ne dopusti da se to igda više dogodi i tvoju milost ponovno izgubim. Marijo, majko moja, za ljubav smiluj mi se i isprosi mi svetu ustrajnost.
Vigilare.info svake nedjelje (i Crkvenim blagdanima) donosi jedno razmatranje crkvenog naučitelja svetoga Alfonza Liguorija koji je u 18. stoljeću napisao knjigu pod naslovom „Priprava za smrt, razmatranja o vječnim istinama“. Tekstove uzimamo iz prijevoda fra Ambra Miletića iz 1906. godine, koji je 2007. godine izdao nakladnik „Sav Tvoj“, a Vigilare.info je napravio minimalnu redakciju.
