Stotine libanonskih kršćana u južnom Libanonu morali su napustiti svoje domove nakon izraelskih zračnih napada i naredbi za evakuaciju zbog kojih su neki potražili sklonište u obližnjem samostanu.
Libanon je dom druge najveće kršćanske populacije na Bliskom istoku. Otprilike 30 do 40 posto ove male, vjerski raznolike sredozemne zemlje, sastoji se od katolika Maronita (najveća kršćanska skupina), grkokatolika Melkita, pravoslavnih kršćana i armenskih kršćana. Povijesna kršćanska uporišta zemlje nalaze se u obalnom gradu Jouniehu sjeverno od Beiruta, na planini Libanon i gradu Zahle u dolini Bekaa. Međutim, kršćanske zajednice razasute su diljem zemlje i žive među nacionalnim šiitima, sunitima i druzima.
Iako je Izrael objavio da nije u ratu s Libanonom te da cilja na borce i oružje šiitske milicije Hezbollah, koju su Sjedinjene Države proglasile terorističkom organizacijom, to ga nije spriječilo da prisilno evakuira brojna kršćanska sela u južnom Libanonu, području sa šijitskom većinom ispresijecanom kršćanskim zajednicama koje nisu na strani Hezbollaha.
Imad Lallous, gradonačelnik općine Ain Ebel, jednog takvog kršćanskog grada u blizini izraelske granice, rekao je da su izraelski dužnosnici rekli zajednici da evakuira grad za samo 45 minuta.
„Situacija je poražavajuća“, rekao je Lallous. „Zašto mi? U Ain Ebelu nema Hezbollaha i Izrael to zna.“
Lallous je rekao da su u utorak ujutro stanovnicima počeli stizati pozivi iz izraelske vojske, govoreći im da se trebaju odmah evakuirati i da se ne vraćaju do daljnjega.
„Rekli su mi da bih kao gradonačelnik trebao obavijestiti sve da odu“, rekao je Lallous. „Ali mi nemamo nikakve veze s borbama, mi ovdje nemamo nikakve političke stranke, nema Hezbollaha, ništa.“
Kasnije toga dana na društvenim mrežama osvanula je naredba o evakuaciji više od 20 gradova i sela, uključujući Ain Ebel.
Zajedno s mnogim drugima, Lallous se sklonio u samostan i školu Gospe od Navještenja, maronitsku kršćansku instituciju u pograničnom gradu Rmeichu, manje od pet kilometara od Izraela. Mnogi se nadaju da će odande otići u Beirut iz sigurnosnih razloga.
Sedamdeset seljana navodno je dobilo utočište u samostanu i školi, a lokalni stanovnici također su otvorili svoje domove za još njih 30 koji bježe od nasilja. Mnogi drugi već su pobjegli na sjever u Beirut i dalje.
Sestra Maya El Beaino, katolička časna sestra Presvetog Srca Isusova i Marijina koja je odlučila ostati u samostanu svetog Josipa u Ain Ebelu kako bi bila blizu lokalne kršćanske zajednice, rekla je da oko 9,000 kršćana u tri sela u blizini izraelske granice u južnom Libanonu u stalnoj opasnosti zbog napada.
„Svi govore o ljudima koji su pobjegli, ali nitko ne govori o mnogim kršćanima koji su odlučili ostati jer se boje da će zauvijek izgubiti svoj dom i zemlju“, rekla je sestra Maya.
Iako su mnogi napustili regiju početkom rata u Gazi, „mnoge obitelji su se vratile kući jer je život u Beirutu vrlo skup i jer nisu mogli podnijeti da budu odvojeni od svojih roditelja koji su ostali sami na jugu“, dodala je.
Samostan svetog Josipa vodi jedinu katoličku školu na tom području i školuje djecu iz 32 okolna sela, no nastava je obustavljena zbog kontinuiranog nasilja.
„Vidjeli su kako je Izrael napao dvije škole u Gazi. Djeca ovdje nisu bila sigurna“, rekla je sestra Maya, koja je i ravnateljica škole sv. Josipa.
„Situacija je jednostavno užasna. Ljudi još uvijek nose traume iz rata 2006. i postoji veliki strah da će mostovi i ceste ponovno biti bombardirani – pogotovo sada kada se govori o kopnenoj invaziji“, rekla je.
