Tijekom posljednje dvije godine progon kršćana diljem svijeta značajno je porastao – navodi se u dvogodišnjem izvješću „Progonjeni i zaboravljeni? Izvješće o kršćanima zarobljenima zbog svoje vjere 2022.-24.“, koje je pripremila papinska udruga „Pomoć Crkvi u nevolji“. Njegovo posljednje izdanje predstavljeno je 22. listopada u britanskom parlamentu.
Progon „veći nego ikad prije“
Istraživanje je provedeno od kolovoza 2022. do lipnja 2024. u 18 „ključnih“ zemalja – kako objašnjava Udruga – od Latinske Amerike do Dalekog istoka. Važan dio njih su svjedočanstva ljudi koji su doživjeli vjerske napade i detaljni opisi nekih događaja za koje je ACN saznao zahvaljujući lokalnim kontaktima u pojedinim zemljama. Kao što možete pročitati u raspravi o izvješću na mrežnoj stranici ACN-a, „povećanje vjerski motiviranog uznemiravanja kršćana je veće nego ikad prije“. Organizacija podsjeća da se to odražava i na istraživanja koja provode druge institucije – npr. Pew Research Center.
Pomoć progonjenima – dužnost kršćana
Regina Lynch, izvršna predsjednica ACN Internationala (PKWP), izjavila je u intervjuu za vatikanske medije da se pomoć onima koji su progonjeni zbog svoje vjere ne može tretirati kao neobvezna aktivnost Crkve. „Potreba djelovanja za pomoć progonjenim kršćanima diljem svijeta nije samo obrana osnovnih ljudskih prava i dostojanstva, nego i solidarnost s progonjenima zbog vjere u Krista“, podsjeća. „Kao papinska zaklada, vodimo se uputama pape Franje koji redovito poziva na takvu solidarnost. Nedavno, u kolovozu 2024., Papa je naglasio da kršćani moraju biti bliski svojoj braći i sestrama u vjeri, posebno onima koji su pogođeni ‘nepravdom, zlostavljanjem i mržnjom’.“ Naglasila je da ACN tu pomoć pruža na tri načina: materijalnom potporom, molitvom te prikupljanjem i promicanjem znanja o položaju kršćana u svijetu – što se očituje u izvješćima koje objavljuje udruga: „Progonjeni i zaboravljeni“ i „Izvješće o vjerskoj slobodi“.
Potlačeni na različite načine
Izvješće pokazuje ne samo razmjere, već i raznoliku prirodu akcija usmjerenih na Kristove sljedbenike. Njihovi autori su kako državne i javne institucije, tako i privatne skupine, uključujući vjerske ekstremiste i kriminalne skupine. Spomenute vrste govora i progona uključuju uhićenja, sve češće pod optužbama za blasfemiju protiv drugih religija, prisilno raseljavanje i deportaciju kao i devastaciju ili konfiskaciju bogomolja, prisilno obraćenje i vjenčanje, zastrašivanje i otmicu, te promicanje uvrjedljivih i lažnih informacija o kršćanima. Skrenuta je pozornost i na slučajeve primjene dvostrukih pravnih standarda – stavljanja kršćana pod veća ograničenja nego sljedbenika drugih vjeroispovijesti ili uvođenja propisa koji zabranjuju prelazak na kršćanstvo ili tretiranja kršćana kao neprijatelja države.
Kršćanski egzodus
Uz statističke podatke, autori izvješća postavljaju pitanja o posljedicama progona kako za kršćane tako i za zemlje u kojima žive. U njemu se, među ostalim, kaže da migracija kršćana i oduzimanje njihovih građanskih prava „pokreću pitanja o dugoročnom opstanku Crkve u ključnim regijama“. Naglašeno je da su se najžešći progoni kršćana s Bliskog istoka preselili u afričke zemlje. Istodobno je zabilježeno da ih je u Siriji, gdje je do 2011. godine živjelo više od 1,5 milijuna Kristovih sljedbenika, sada oko 250,000, dok u Iraku sljedbenici trenutno čine manje od 0,5 posto društva. U Burkini Faso je zbog vjerskog progona svaki deseti stanovnik bio prisiljen preseliti se.
