Danas započinje korizma – vrijeme u kojem vjernici poste, prakticiraju pokoru i svjesno se odriču određenih užitaka. Netko bi se mogao zapitati: čemu sve to služi? Zašto jesti samo jedan obrok do sitosti? Zašto se odricati stvari koje nam donose zadovoljstvo usred svakodnevnih napora?
Jedan od odgovora leži u činjenici da nam je sam Krist dao primjer četrdesetodnevnog posta. No postoje i dublji razlozi, koji se tiču ljudskog karaktera, samodiscipline i duhovnog rasta.
Škola samodiscipline
Odrastanje podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za vlastite odluke. Dok su u djetinjstvu roditelji određivali ritam života – vrijeme obroka, sna i odmora – odrasla osoba sama donosi te odluke i snosi njihove posljedice.
Netko može ostati budan do kasno ili jesti nezdravu hranu, ali takve navike dugoročno štete zdravlju i svakodnevnom funkcioniranju. Kašnjenje na posao može dovesti do ozbiljnih posljedica, a nezdrava prehrana narušava tjelesno stanje.
Zato je razvijanje dobrih navika ključno, a korizma pruža izvrsnu priliku za to. Ona može pomoći u usvajanju zdravijeg ritma života, umjerenosti u jelu, većoj odgovornosti i boljoj organizaciji vremena. Odricanje od nepotrebnih aktivnosti, poput pretjeranog korištenja društvenih mreža, otvara prostor za obitelj, molitvu i unutarnji mir.
Ovladavanje vlastitim tijelom
Samodisciplina uključuje i sposobnost ovladavanja vlastitim željama. Svatko poznaje trenutke kada razum upozorava na umjerenost, dok tijelo traži trenutačno zadovoljstvo.
Pokora i odricanje pomažu učiti tijelo poslušnosti. Male žrtve – poput posta, odricanja od određene hrane ili odgađanja zadovoljstva – jačaju volju i pripremaju čovjeka za veće izazove.
Evanđelje potvrđuje važnost posta. Kada su apostoli pitali Krista zašto nisu mogli istjerati zloduha, odgovorio je: „Ovaj se rod ničim drugim ne može istjerati osim molitvom i postom“ (Mk 9,29).
Sveti Franjo Saleški u svom djelu Uvod u duhovni život piše: „Post ne samo da uzdiže duh i podčinjava tijelo, nego također jača dušu, uči umjerenosti i pomaže čovjeku vladati svojim željama.“
Post nije koristan samo za dušu nego i za tijelo. Znanstvena istraživanja pokazuju da umjeren post može pomoći u regulaciji šećera u krvi, smanjenju upalnih procesa, regulaciji krvnog tlaka i održavanju zdrave tjelesne težine.
Na taj način post pridonosi cjelovitom zdravlju čovjeka – fizičkom i duhovnom.
Koju pokoru odabrati?
Duhovni učitelji naglašavaju da su često najvrjednije one pokore koje proizlaze iz svakodnevnog života. Strpljivo podnošenje teškoća, savjesno izvršavanje dužnosti, prihvaćanje bolesti ili neugodnosti – sve su to oblici asketizma.
Dobrovoljna odricanja moraju biti razumna i ne smiju štetiti zdravlju niti ometati svakodnevne obveze. Njihova svrha nije samokažnjavanje, nego duhovni rast.
Sveto pismo podsjeća: „Poslušnost je bolja od žrtve“ (1 Sam 15,22).
I sveti Franjo Saleški upozorava na opasnost pretjerivanja, ističući da pretjerana strogost može oslabiti čovjeka umjesto da ga ojača. Umjerenost je ključ istinske duhovne discipline.
Asketizam nije samo tjelesno odricanje
Pokora ne mora biti samo fizička. Ona može uključivati i kontrolu misli, riječi i ponašanja.
Suzdržavanje od ogovaranja, strpljivo podnošenje nepravde, opraštanje drugima ili borba protiv negativnih misli – sve su to oblici duhovnog asketizma.
Put približavanja Bogu
Cilj asketizma nije patnja sama po sebi, nego približavanje Bogu. Odricanje dobiva svoj puni smisao kada se poveže s Kristovom žrtvom.
Katekizam Katoličke crkve uči: „Put do savršenstva vodi kroz križ. Nema svetosti bez odricanja i duhovne borbe“ (KKC 2015).
Korizmena odluka treba biti promišljena i prilagođena mogućnostima svake osobe. Njezin cilj nije privremeno odricanje, nego trajna promjena života – jačanje slobode, volje i ljubavi prema dobru.
Korizma je, stoga, prije svega poziv na unutarnju obnovu – put koji vodi prema slobodi, miru i dubljem odnosu s Bogom.
