„Moram pitati: tko je, osim Pape, sposoban okupiti 600 000 ljudi u Francuskoj 2026. godine? Tko osim njega može u našoj zemlji stvoriti osjećaj nacionalnoga jedinstva?“
Tim je riječima poznati francuski novinar Stéphane Bern, jedna od vodećih osoba u zaštiti francuske kulturne baštine, u razgovoru za francuske medije najavio posjet pape Lava XIV. Francuskoj od 25. do 28. rujna.
U trenutku kada ih je izgovorio, njegove su riječi možda izazvale podignute obrve u redakcijama naviknutima na široki konsenzus oko gotovo svetoga načela francuskog laiciteta.
Ipak, više od 800 000 ljudi ispunilo je 26. rujna Place de la Concorde i Champs-Élysées tijekom Papine mise. Među njima je bilo i oko 200 000 ljudi koji su odlučili pokušati doći u posljednji trenutak premda su ulaznice već bile rasprodane. Dan prije mladi su razgrabili svih 80 000 ulaznica za molitveno bdjenje koje je papa Lav predvodio na Stade de Franceu.
Same su mase bile tek jedan od brojnih znakova iznimnoga narodnog oduševljenja koje je pratilo Papin posjet. Taj je zanos neke promatrače naveo na pitanje označava li pohod novu etapu duhovnoga buđenja koje se već nazire u snažnom porastu broja krštenja odraslih u Francuskoj.
Kada se Francuska ponovno povezuje s nadom
Učinak posjeta mogao se vidjeti i po broju javnih osoba – političara, novinara i intelektualaca koji se dotad nisu javno izjašnjavali kao kršćani – koji su dijelili fotografije Pape kako grli i blagoslivlja djecu i osobe s invaliditetom te govorili o svojoj ganutosti zbog onoga što su opisivali kao rijedak trenutak jedinstva i solidarnosti.
Sličan se osjećaj mogao čuti tijekom cijeloga vikenda na pariškim ulicama, od četvrti oko Notre-Dame do Stade de Francea i Place de la Concorde. Neki su se žalili da nisu uspjeli dovoljno približiti Kristovu namjesniku.
„Nije pravedno da samo klerici smiju ući u Notre-Dame s Papom“, uzviknula je jedna sredovječna žena iz mnoštva.
„Ne razumijem zašto su vlasti nametnule takva ograničenja kapaciteta. Cijeloj Francuskoj trebalo bi biti omogućeno sudjelovanje u Papinim slavljima“, rekao je 30-godišnji Arthur. Objasnio je da nije vjernik, ali da je Papin posjet probudio njegovu znatiželju.
Za mnoge je to bila i prilika da ponovno otkriju vjeru čiji su im znakovi i običaji postali strani. Španjolski turisti spremno su znatiželjnim prolaznicima objašnjavali katoličke simbole i protokol.
Obitelji srednjega sloja s desetero djece stajale su uz tetovirane pripadnike goth subkulture i ljude iz najrazličitijih društvenih sredina. Svi su dijelili istu radost i čekali da barem nakratko ugledaju Svetoga Oca.
Nešto slično događalo se i na Stade de Franceu, gdje je bdjenje nadilazilo podjele koje inače postoje unutar francuskoga katoličanstva. Tradicionalni napjevi na latinskome izmjenjivali su se s karizmatskim pjesmama slavljenja, dok su na tribinama bili zastupljeni vrlo različiti duhovni senzibiliteti i društvene sredine.
„Nikada ne zaboravite da se Francuska rimuje s nadom!“ (France rime avec espérance), uzviknuo je pripovjedač na završetku predstave koja je tijekom bdjenja prikazala povijest francuskih svetaca.
Pierre Lombard, katolički influencer koji vodi profil Christatus, rekao je da je nakon bdjenja ispred stadiona razgovarao s dvadesetak mladih ljudi i ostao iznenađen gotovo potpunom podudarnošću njihovih reakcija.
„Stalno su se ponavljale riječi mir, nada i radost – radost zbog toga što vide toliko kršćana i shvaćaju da je Crkva zapravo nevjerojatno živa“, rekao je.
Za Juliena Dodemana, koji vodi evangelizacijski kanal Cathoglad, okupljanje na Stade de Franceu bilo je i trenutak u kojem su mnogi shvatili da biti katolik ne mora značiti samo diskretno nositi križić oko vrata.
„Bilo nas je 80 000 i uzvikivali smo svoju radost zbog ljubavi prema Kristu“, rekao je. „To je jednostavno bilo nevjerojatno za zemlju poput naše, u kojoj se vjera najčešće potiskuje u privatnu sferu.“
„Sanjao sam o ovome trenutku“, dodao je. „Govorio sam sebi da ćemo onoga dana kada Crkva uspije učiniti nešto ovakvo prijeći ključnu granicu. I evo nas.“
Nova katolička samosvijest
Prizori Papina posjeta odjeknuli su daleko izvan francuskih granica. Neki strani komentatori, poput američkoga pisca Roda Drehera, govorili su čak o „čudu“ koje se događa u Parizu.
Takav je pogled posebno upečatljiv manje od dvije godine nakon otvorenja Olimpijskih igara u Parizu 2024., koje je izazvalo zgražanje brojnih kršćana diljem svijeta zbog prizora koji su mnogi doživjeli kao izrugivanje kršćanstvu.
„Mislim da ovo ljude iznimno povezuje i doista postoji osjećaj pobjede – osjećaj da se katoličanstvo u Francuskoj vraća u javni prostor“, rekao je Dodeman.
Promjena raspoloženja bila je vidljiva i izvan kršćanskih krugova.
Susumu Sakamoto, novinar japanskoga lista Asahi Shimbun koji je pratio Papin pohod, rekao je da je razina zanimanja za Papu bila nešto relativno novo i u Japanu.
U okolnostima ratova, rastućih međunarodnih napetosti i promjena koje donosi umjetna inteligencija, prema njegovim riječima, poruke osobe sposobne govoriti preko nacionalnih granica dobivaju posebnu težinu – poglavito u Francuskoj, gdje se krajnja sekularizacija sada očito susreće s iznenadnim duhovnim oživljavanjem.
Jedan od najjasnijih znakova promjene vidljiv je među samim francuskim katolicima. Čini se da su spremniji nego prije javno pokazivati svoju vjeru, što predstavlja znatan odmak od dugotrajne kulture diskrecije, često potaknute strahom od profesionalnih ili društvenih posljedica.
Donedavno su mnogi radije svjedočili anonimno ili navodili samo svoje ime. Upravo je tu naviku želio prekinuti 28-godišnji Jacques-Henri de Livron, volonter na Stade de Franceu čija se vjera posljednjih godina produbila. U razgovoru za EWTN News namjerno je naveo svoje puno ime.
„Mislim da se mi kršćani više ne bismo trebali bojati govoriti“, rekao je.
Njegov se stav razlikovao od pristupa nekih novinara nacionalnih medija koji su pratili Papin posjet, a koji nisu željeli odgovoriti na pitanje imaju li vjeru, smatrajući ga previše osobnim.
Takvu promjenu nastoji potaknuti i Corentin Dugast, na internetu poznat kao „Un Homme Catholique“. Dugast, autor knjiga o Charlieju Kirku i Fultonu Sheenu, ističe američke katolike kao primjer javnoga samopouzdanja koje je, prema njegovu mišljenju, francuskim katolicima dugo nedostajalo.
„Od Papina posjeta prije svega očekujem da pomogne trajno okončati bojažljivost u odnosu prema vjeri, poglavito među biskupima, koji se ponekad kao da se boje vlastite sjene i nerado naviještaju Evanđelje kada se ono suprotstavlja svijetu“, rekao je.
Ulog je velik i zato što Papa pozorno prati katoličko oživljavanje u Francuskoj, koje velikim dijelom pokreće generacija Z željna smisla, usmjerenja i jasne poruke.
Jedan je od upečatljivih primjera Paul Criner, koji je u dobi od 33 godine kršten prošloga Uskrsa. Njegovo svjedočanstvo o obraćenju postalo je vrlo popularno na internetu, a Krista je predstavio kao vrhunski uzor muškosti i put ozdravljenja za naraštaj muškaraca kojima nedostaju snažni očinski uzori.
„Morao bi biti slijep da ne vidiš kako Duh Sveti djeluje“, rekao je opisujući vjeru mladih kao duboko ukorijenjenu i snažnu.
„To više nije samo vjera naslijeđena tradicijom, već vjera slobodno prihvaćena. Nešto vrlo lijepo poprima oblik. Ovo je tek početak.“
S tim početkom, dodao je, dolazi i odgovornost.
„Dolazi nešto veliko – u svijetu, a možda osobito u Francuskoj“, koja kao „najstarija kći Crkve“ ima „važnu ulogu“.
Za sada su misionari „digitalnoga kontinenta“ među prvima koji prihvaćaju tu odgovornost.
Veliko okupljanje koje su organizirali 24. rujna, uoči Papina dolaska, izazvalo je toliko zanimanje da je moralo biti premješteno iz crkve Madeleine u znatno veću crkvu Saint-Sulpice, gdje se okupilo gotovo 2500 ljudi. Još najmanje 100 000 pratilo je događaj putem međumrežja.
Za Juliena Dodemana iz Cathoglada pravi opseg toga „novih Duhova“ moći će se procijeniti tek kada se mnoštva raziđu.
„Ne možemo jednostavno ostati na gori Tabor i držati se toga trenutka“, rekao je. „Moramo se vratiti u društvo i taj evangelizacijski polet donijeti svima.“
„Moramo sići s gore“, dodao je. „A zatim moramo izići i susresti svijet.“
