Kad su mi potrebne posebne milosti, odlazim u Lourdes. Odlazim u blagoslovljenu špilju u kojoj se Gospa 1858. ukazala sv. Bernardici Soubirous. Milijuni hodočasnika poput mene svake se godine ondje okupljaju tražeći milost, uslišanja i mir. Nikada se nisam vratio nezadovoljan niti sam bio „ostavljen bez pomoći“.
Zato sam o Lourdesu uvijek razmišljao kao o mjestu na koje ja odlazim po milost i utjehu. Uvijek je to bilo hodočašće u kojem sam se ja morao potruditi organizirati putovanje u daleku Francusku. Nikada nisam zamišljao da bi jednoga dana Lourdes mogao doći k meni.
Ali upravo se to, neočekivano, dogodilo. Doznao sam za posebno „Putovanje milosti“, obilazak tijekom kojega relikvijar putuje župama i drugim mjestima diljem zemlje. Na moju veliku radost, relikvije sv. Bernardice, lurdske vidjelice, uskoro su trebale stići u župu udaljenu samo petnaest minuta od mene. Jednostavno sam morao otići.
Snaga relikvija
Kad se vijest proširila župom, uopće me nije iznenadilo što je počela pristizati stalna povorka hodočasnika koji su željeli vidjeti to veliko čudo. Istu sam privlačnost vidio u Lourdesu. Nisam sumnjao da će relikvije sv. Bernardice privući ljude na isti način.
To je ono što volim kod relikvija. One krše sva pravila. Navodno ih ne bismo trebali voljeti. Pa ipak, privlače mnoštva. Ne uklapaju se u progresivne narative o socijalnoj pravdi i solidarnosti, koji nikada ne privlače vjernike, nego ostavljaju crkve – i duše – praznima.
Relikvije su previše jednostavne i opiru se svim pokušajima da ih se učini kompliciranima. Omogućuju nam da se povežemo sa svetcima koji su bili katolici poput nas, a zatim napredovali do herojske krjeposti.
Relikvije nas povezuju s prošlošću time što pokojnog svetca čine fizički prisutnim, a povezuju nas i s budućnošću jer će ti smrtni ostatci biti dio uskrsnuća tijela kada svetci zauzmu svoje mjesto na Nebu. Relikvije povezuju Nebo i zemlju i omogućuju nam razmišljati o vječnosti.
Sve je moguće
Oni koji mole pred poznatim relikvijama nikada ne znaju što mogu očekivati. Odjednom velike milosti mogu utješiti i ojačati duše. To su prigode za nagla obraćenja ili tjelesna ozdravljenja po kojima je Lourdes poznat. Katkad netko osjeti olakšanje od manjih nevolja, a drugi jednostavno zadobiju mir. Nitko ne odlazi praznih ruku.
Zato nisam imao nikakva posebna očekivanja kada sam u 22 sata stigao u crkvu kako bih sudjelovao u predviđenome cjelonoćnom bdjenju. Umirovljeni biskup Ronald Gainer ranije je slavio misu u 18 sati, uz procesiju s krunicom, a crkva je bila puna hodočasnika.
Relikvijar težak oko 59 kilograma raskošna je osmerokutna konstrukcija visoka približno jedan metar, izrađena u gotičkome stilu s malim lebdećim potpornjima. Na prednjoj strani relikvijara nalazi se dojmljiv prikaz ukazanja u špilji sa sv. Bernardicom.
U brošuri obilaska navodi se da relikvije uključuju dijelove kostiju dvaju rebara, mišićno tkivo i kosu uzetu s njezina neraspadnutog tijela u samostanu u Neversu u Francuskoj.
Promatrati kako sv. Bernardica djeluje na duše
Njezine relikvije poziv su da ostavimo po strani naš materijalistički, bezbožni svijet i uđemo u jedan drugi. Potaknuti dječjim pouzdanjem, možemo biti sigurni da će razumjeti naše teškoće i čuti naše molitve.
Promatrati vjernike kako prolaze pokraj relikvija sv. Bernardice bilo je svojevrsno iskustvo vjere. Bogati i siromašni, zdravi i bolesni, mladi i stari – svi su svetici donosili svoje nevolje, molbe i osjećaje. Slomljeni životi činili su se manje slomljenima u njezinoj prisutnosti.
Siromašne suvremene duše, nenaviknute obraćati se svetcima, nekako su uspijevale izreći svoje poruke dok su obližnje košare punile napisanim molitvama. Oni koji su dolazili, dolazili su s nadom. Sjedili su i klečali u klupama, upijajući ozračje, moleći, razmišljajući ili jednostavno promatrajući prizor koji je kao da je pripadao nekom drugom svijetu. Mnogi su hodočasnici relikvijaru prilazili s osmijehom, videći u njemu nešto što im je radovalo srce.
Štovanje relikvija izrazito je tjelesno iskustvo. Ljudi su željeli dotaknuti izloženo kamenje doneseno iz lurdske špilje. Molili su čuvare da njihove krunice, molitvene sličice i druge predmete dotaknu o relikvijar. Fotografirali su prizor kako bi zabilježili činjenicu da su ondje bili.
Što sam vidio
Relikvijar je bio postavljen u sredini crkve, tik uz svetište, i snažno je određivao cijelo ozračje. Sv. Bernardica privlači ljude jer je tako pristupačna. Osjećate se ohrabrenima tražiti stvari, bilo što – sve. Nevina vidjelica gorljiva je zagovornica.
Nisam osjetio nikakve goleme milosti kakve se katkad događaju tijekom takvih obilazaka. Osjetio sam nešto što uvijek osjećam u Lourdesu, premda samo nakratko. Relikvije su na mene djelovale jednako pročišćavajuće. Isto tako, osjetio sam se oslobođenim svakodnevne žurbe i tisuću sitnica koje obično preuzmu cijeli dan.
Prožimao me poznati mir. Osjećao sam isto obećanje pomoći. Doista, Lourdes me preko relikvija sv. Bernardice posjetio.
Potaknuti i druge
Relikvije će tijekom sljedeće godine nastaviti svoj put po drugim dijelovima zemlje. Mogu samo potaknuti ljude da sami iskuse čudesa koja se tako često događaju. Sudionici mogu zadobiti potpuni oprost.
Hoće li ovakvi događaji odmah riješiti sve probleme unutar Crkve? Vjerojatno ne će. Potrebna je promjena srca i put prema krjeposti za više od milijarde duša. To zahtijeva velik napor i ide protiv duha našega dekadentnog vremena.
Ipak, ta „putovanja milosti“ pružaju iznimne prilike za promjenu srca. To su blaga sredstva koja pripremaju tlo za djelovanje milosti. Privlače ljude i postavljaju ih na pravi put prema vječnim stvarima.
Dosta s progresivnim pastoralnim projektima i brbljanjem o socijalnoj pravdi! Dajte vjernicima relikvije, kapele za klanjanje i procesije s krunicom. Ostalo prepustite Božjoj milosti. Ljudi će doći. Već dolaze.
