Čitanje, Otk 7, 2–12
U one dane: Ja, Ivan, ugledah drugoga anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva, noseći pečat Boga živoga. I povika snažnim glasom anđelima kojima je bilo dano nauditi zemlji i moru: „Ne naudite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima njihovim.“
I začuh broj opečaćenih: sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih iz svakoga plemena sinova Izraelovih. Iz plemena Judina dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Rubenova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Gadova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Ašerova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Naftalijeva dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Manašeova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Šimunova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Levijeva dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Jisakarova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Zebulunova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Josipova dvanaest tisuća opečaćenih. Iz plemena Benjaminova dvanaest tisuća opečaćenih.
Potom ugledah veliko mnoštvo koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika. Stajahu pred prijestoljem i pred Jaganjcem, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikahu snažnim glasom: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“
A svi anđeli stajahu oko prijestolja, starješina i četiriju bića te padoše ničice pred prijestoljem i pokloniše se Bogu govoreći: „Amen! Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu u vijeke vjekova. Amen.“
Tumačenje
Ulomak iz Otkrivenja sv. Ivana koji se danas čita u crkvama i kapelama govori o nebrojenim četama svetih koji su postigli vječno spasenje. Autor Knjige Otkrivenja govori o 144 tisuće opečaćenih, po 12 tisuća iz svakoga izraelskog plemena. Pred nama je, dakle, velika vizija spašenih koji potječu iz nekoć izabranoga naroda.
Broj od 144 tisuće ne mora se shvaćati doslovno. Najvjerojatnije označava puninu Božjega izabranja. U hebrejskoj kulturi broj 12 ima sveto značenje, dok 1000 jednostavno označava veliko mnoštvo. Ovdje se svetost i punina dodatno naglašavaju množenjem 12 s 1000, a zatim 12 000 s 12.
U nastavku viđenja sv. Ivan opaža veliko mnoštvo sastavljeno od pripadnika svih naroda i puka koji slave Boga. To je „ostatak“ čovječanstva koji dolazi iz poganstva. Ivan je svjedok velike nebeske liturgije u kojoj se Stvoritelju iskazuje čast. Osim spašenih, u njoj sudjeluju i anđeli te sve nebeske čete. Slava se iskazuje i Ocu i Sinu Božjemu, kojega autor Otkrivenja naziva „Jaganjcem“.
To je viđenje svjedočanstvo istine o zajedništvu svetih s Bogom. Oni ne slave Gospodina samo u svojem vječnom životu, nego se za nas kod Njega zauzimaju svojim molitvama.
Ispovijest vjere Tridentskoga sabora, koju je potvrdio papa Pio IV., donosi dogmatski sažetak katoličkoga nauka o štovanju svetaca: „Čvrsto vjerujem da […] svete, koji zajedno s Kristom kraljuju, treba častiti i zazivati, da oni prinose Bogu molitve za nas te da njihove relikvije treba častiti.“ (The Sources of Catholic Dogma / Enchiridion Symbolorum, 13. izd., 1955., str. 303).
Među velikim braniteljima štovanja svetaca i istine o njihovu zajedništvu sa Stvoriteljem na Nebu bili su sv. Jeronim i sv. Augustin. Prvi izravno ističe da, ako su apostoli mogli molitvom zagovarati druge vjernike dok su još bili na zemlji, tim više to mogu činiti na Nebu, kod Boga, gdje primaju svoju vječnu nagradu (usp. Contra Vigilantium, Patrologia Latina 23, 344).
Biskup Hipona, sv. Augustin, pisao je pak o mogućnosti „primanja pomoći po njihovim [svetačkim] molitvama“ (Contra Faustum, Patrologia Latina 42, 384).
Evanđelje, Mt 5, 1–12
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupiše mu učenici. On otvori usta i stade ih poučavati:
„Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kada vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“
Tumačenje
Krist nam u svojemu glasovitom Govoru na gori pokazuje put savršenstva. Naviješta Božje blagoslove onima koji idu putem pravednosti i milosrđa. Ti će darovi i obećanja ipak svoje potpuno ispunjenje zadobiti tek na Nebu.
Blaženstva o kojima govori Gospodin Isus ne znače sigurnost da ćemo ta dobra zadobiti već na zemlji. Naprotiv, ona govore o Božjoj pravednosti i nagradi za sve teškoće i trpljenja u budućem, vječnom životu sa Stvoriteljem.
Premda imaju eshatološki karakter, ne treba ih razumijevati kao nešto što je samo „odgođeno u vremenu“. Sin Božji daje nam samoga sebe kako bismo u Njemu pronalazili oslonac i radost.
Isusova blaženstva također su suprotnost raširenomu načinu razmišljanja iz starozavjetnoga vremena prema kojemu moralan život uvijek znači uživanje zemaljskoga blagostanja kao Božje nagrade. Kristov je nauk stoga i potpuna suprotnost takozvanomu evanđelju prosperiteta.
Prva četiri blaženstva govore o stanju duše čovjeka koji ide prema savršenstvu. Gospodin Isus ne vidi vrijednost u siromaštvu samu po sebi kada govori: „Blago siromasima duhom.“ Ljudi lišeni materijalnih dobara mogu biti zli, iskvareni i okrutni.
Spasitelj pokazuje da će oni koji svoja trpljenja i oskudicu podnose sa strpljenjem i nadom primiti svoju nagradu na Nebu. Njima će pripasti kraljevstvo nebesko.
Naviješta i nagradu onima koji su istinski ponizni, odnosno „krotki“. Oni će baštiniti zemlju oduzetu oholima. Prema Isusovu obećanju svaki će se plač pretvoriti u radost, a oni koji žeđaju za pravednošću dočekat će na Nebu potpuno pravedne Božje sudove.
To nisu oni čiji je odgovor na nepravdu mržnja. Zanimljivo je primijetiti da pažljivo čitanje pokazuje kako je posljednje blaženstvo koje govori o čovjekovu stavu povezano s posljednjom među navedenim krjepostima: oba se odnose na pravednost.
Sljedeća blaženstva odnose se na krjeposti i pravedna djela. Milosrdni, dakle ljudi koji znaju suosjećati i pomagati drugima iz jednostavnosti i dobrote srca, također će biti nagrađeni i bit će im oprošteni grijesi. To nisu oni koji pomažu kako bi zadobili pozornost drugih ili ljudsku pohvalu.
Čistoća misli, riječi i djela bit će nagrađena gledanjem Boga. Nečistoća, i to ne samo seksualna, zamračuje pogled i slabi odnos s Bogom. Ona vodi prema požudi za užitcima i dobrima koja zaklanjaju Onoga koji je najvažniji.
Svoj će blagoslov primiti i oni koji tvore mir. Bog ne će blagosloviti one koji traže rat radi samoga rata. Svojim dobrom ne će obdariti one koji preziru ljudski život.
I oni koji trpe zbog pravednosti, kršćanske istine i evanđelja o Kristu primit će svoju božansku nagradu. To, međutim, nisu ljudi koji trpe progon zbog bilo koje nekršćanske ideologije ili religije.
Kao što je četvrto blaženstvo navijestilo darove onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću, tako posljednje naviješta nagradu ljudima koji trpe zbog istine i pravednosti.
U određenome smislu Govor na gori sažetak je kršćanskoga nauka. Suprotno nekim pogrješnim mišljenjima, on ne ukida Dekalog, nego ga nadopunjuje i usavršava.
Spasitelj nam pokazuje put prema savršenstvu kroz usmjerenje duše i dobra djela. Svaku će krjepost i svaki dobar stav Bog vidjeti i nagraditi.
Često nam se čini da naša dobra djela, kada ih drugi ne primjećuju, nemaju smisla. Gospodin, međutim, pamti sva pravedna djela koja smo učinili. On uvijek gleda i nagradit će nas za naša trpljenja, zasluge i krjeposne postupke.
Bog, za razliku od čovjeka, ne zaboravlja dobro koje činimo.
