Ovih dana postoji jedna zanimljiva tišina; jedna čak ugodna tišina koju bismo morali razumjeti i povući neke pouke za buduća vremena. U ovim posebnim vremenima pandemije kada smo promijenili svoj redoviti način življenja, kada neki od nas rade od doma, kada smo više s obitelji, kada cijenimo i razmišljamo više o onim nematerijalnim stvarima, tj. o duhovnim i važnim stvarima, vidimo do koje smo mjere pod napadom u onim tzv. „normalnim vremenima“.
Taj napad je kakofonija histeričnih i cmizdravih glasova radikala u hrvatskom društvu. Oni predvode kulturni rat – rat u kojem žele promijeniti sve ono katoličko, konzervativno i tradicionalno u hrvatskom društvu, sve ono što jesmo, što je dobro, stabilno i provjereno. Svim silama žele nametnuti svoj anacionalni, amoralni, sekularistički vrli novi svijet i norme svakom Hrvatu, oprostite, rodno neutralnom građaninu.
Dobro znate tko su ti radikali. Sada u ovoj tišini malo se odmaramo od njih… ali se ne smijemo opustiti. Oni su se kao mali miševi trenutno sakrili u svoje rupe, ali kao indoktrinirani ljudi vrlo brzo će se vratiti. Ovo je varljiva i kratkotrajna tišina.
Prvo, koji je njihov cilj i njihova misija?
Jednostavna i zastrašujuća: uspostaviti amorfnu masu građana koju kontrolira veliki državni aparat (koji to financira kroz visoke poreze), formalno pod imenom „Hrvatska”, ali koju vode i kojom upravljaju domaći podložnici globalističkih tendencija od EU-a do UN-a.
U moralnom smislu – nema morala, sve je relativno. Nema apsolutnih istina, čak nema ni istine, nego je sve podložno trenutačnoj situaciji i osjećajima, a sve religije i vjere su više-manje iste. Sinkretizam je „in“.
Idemo imenovati neke skupine tih radikala:
Aktivisti
Ove male, ali glasne skupine, sijači su promjena. Oni stupaju po točno određenom „dnevnom redu” u mijenjanju kulture i to rade agresivno, nastojeći zastrašiti protivnike etiketiranjem. Ono što je zajedničko svim radikalima je to što ne vole civilizirane rasprave i sučeljavanja, jer dobro znaju da ne mogu racionalno i logično zastupati ni obraniti svoje stavove. Pa onda moraju biti verbalno nasilni i nepristojni i osobno napadati svoje protivnike i stvoriti dimnu bombu kako se ne bi raspravljalo o bitnim stvarima i činjenicama. Pa, pomislite samo kako se uopće – može mirno i razumski – braniti „pravo“ na ubijanje nerođene djece ili da čovjek nije rođen kao muško ili žensko?
I koje su njihove omiljene teme?
- ubijanje nerođene djece (pod eufemizmom „ženskih i reproduktivnih prava“);
- da se žena ponaša kao muškarac (feminizam);
- ne prihvaćanje Bogom dane spolnosti – muške ili ženske – nego izmišljanje nečeg trećeg (rodna ideologija);
- da osim spolnog čina između muškarca i žene u braku, budu priznato i prihvaćene kao normalno nešto drugo zvano lgbtiq… (homoseksualizam/sodomija);
- da dva ili više istospolca/istospolke imaju pravo na „brak“(gay lobi);
- da Katolička Crkva i katolici „nameću“ svoj moral i stavove društvu (sekularizam);
- da je biti hrvatski rodoljub nešto nazadno (mentalni jugoslaveni i eurokrati);
- da su Tito i partija nešto dobro učinili za Hrvatsku (komunizam);
- da etničke manjine imaju veća prava od većine i da se ne asimiliraju u hrvatsko društvo (šoviniszam);
- da bismo bez sigurnosnog pregleda trebali pustiti sve (nezakonite)“migrante“ da uđu u Hrvatsku (nedomoljubi);
- da su visoki porezi i davanja državi dobri (socijalisti)
Kulturnjaci
Sve ovo što aktivisti nameću u civilnom društvu, kulturnjaci uzdižu kao gotove činjenice i populariziraju u masovnoj kulturi. To su oni koji promiču sve redom, od pobačaja do jugoslavenstva, kao i pletoru amoralnih i anacionalnih stavova.
- glumci (primjerice Jelena Veljača, Vilim Matula, Leon Lučev, itd.)
- glazbenici (Let 3, Hladno pivo, itd.)
- kazališni redatelji (Oliver Frljić i sl.)
To su redatelji i ravnatelji hrvatskih kazališta koji kao da se nameću tko će predstaviti što bizarniju, nihilističku i perverzniju predstavu ili film.
Kada ste posljednji put pogledali neki normalan hrvatski film ili neku lijepu i uzvišenu predstavu u hrvatskim kazalištima? (čast iznimkama…)
A ako ste radikalni sveučilišni profesor te imate protuhrvatske ili protukršćanske stavova (i još ste skriveno i „slobodni zidar“) onda vam je karijera zajamčena te će te biti brana da ne bi slučajno neki zatucani studenti uspjeli poremetili vaše radikalne stavove (tj. „političku korektnost“) u akademiji i društvu.
A stavovi ovih „kulturnjaka“ povlašteno se predstavljaju u masovnim medijima i promiču kao „mainstream“!
Novinari i portali
Sada ih moram navesti: Index, 24sata, Express, Telegram, Novi List, Večernji list, Jutarnji list, RTL, Nova TV, HRT… i sve je jasno (kada će se konačno ukinuti ta HRT „pristojba“???) Masovni mediji, tj. njihovi vlasnici, uigrano i koordinirano promiču i diktiraju radikalne liberalne stavove. Oni su most koji transferira nakaradne stavove radikalnih aktivista i kulturnjaka, te općenito kuhaju stanovništvo kao žabe i nameću politički dnevni red političarima.
Pogledajte samo ovih dana kako je protukatolički i antisemitski reagirao vlasnik Indexa, Matija Babić, na križni put na Hvaru i spomen Isusa Krista. I… gdje je reakcija društvene elite u Hrvatskoj? Nema je, jer se ili slažu s njegovom diskriminirajućom porukom ili ga se boje. Vladajući političari kontroliraju neke od medija, ali ih se istovremeno i boje.
Političari
Većina tzv. „mainstream“ političara uigrano surađuje s aktivistima, kulturnjacima i medijima. To je ta radikalna hobotnica koja guši istinsku Hrvatsku i nameće joj nešto strano i nastrano. Među političarima ima onih koji samo gledaju svoju korist i spremni su sve prodati za neku poziciju „vlasti“ ili iluziju vlasti, ali ima i onih koji rado ispunjavaju liberalno-radikalnu agendu.
Među potonjom grupacijom su oni koji se kite da su „demokršćani“, ali ne brane katoličke i konzervativne stavove, te primjerice ništa nisu napravili u vezi pobačaja te su uveli i ratificirali svakakve zakone i međunarodne konvencije koje rastapaju kršćansku dušu hrvatskog naroda i uvode tu radikalnu agendu. Većina „demokršćana“ su radikali ili po svojoj inertnosti i kukavičluku ili po dubokom uvjerenju.
Ima i onih drugih koji su zapravo aktivisti odgojeni u Sorošovu duhu i koji aktivno i agresivno koriste svoju poziciju da bi na elitnim pozicijama uveli ono čime njihovi drugovi na aktivističkoj razini teroriziraju stanovništvo. Jedan takav primjer je Bojan Glavašević, koji uz pomoć i podršku Soroševih organizacija (Open Democracy) i dan danas u Hrvatskom saboru promiče radikalnu agendu protiv nerođenog života.
Drugi primjer je dobro poznati, vječni Milorad Pupovac koji kao pravi etno-biznisman (mužnja državnog proračuna) održava politiku segregacije i konfrontacije, umjesto promicanja potpune integracije etničkih manjina u svojoj hrvatskoj domovinu.
Što nakon zatišja?
U Hrvatskoj sve te grupacije brojčanu predstavljaju manjinu. Ali su glasna manjina koja agresivno ispunjava svoje ciljeve koristeći naš – tvoj i moj – porezni novac! Pitanje za sve nas u ovo zatišje glasi: što smo do sada napravili i kako bolje može reagirati, sačuvati i unaprijediti našu domovinu? Kako bolje možemo očuvati našu katoličku vjeru, hrvatski identitet i teško, ratom, stečenu slobodu te je predati očuvanu sljedećem naraštaju?
Mi u Vigilare, odlučni smo u intenziviranju našeg djelovanja; dotjerali smo svoj logotip (stilizirano Srce Isusovo po uzoru na znak katoličkih kontrarevolucionara iz pokrajine Vendeje u doba Francuske revolucije s kraja 18. stoljeća) i novo geslo: Budni i ponosno retrogradni.
Više o ovim stvarima pisat ću u budućim komentarima. Uz to smo spremni surađivati sa svim skupinama u društvu koje rade protiv opisane radikalne agende.
Ovo je vrijeme ujedinjenja „klanova“. Jesmo različiti, ali možemo i moramo naći zajedničko djelovanje (tzv. „common ground“). Vrijeme je da ostavimo stare nesuglasice po strani, oprostimo jedni drugima i gledamo cilj, a to je uništenje radikalnih ideja u Hrvatskoj.
Ovo je rat, rat kulturâ, i tko to ne razumije, znači da živi u svojoj izmišljenoj komociji, u svom mjehuriću od sapunice.
Jednostavno ima nas više, i zajednički i strateški na različitim bojišnicama, u ovom kulturnom ratu, uz Božju pomoć, možemo pobijediti.
A cilj…? Hrvatska utemeljena na katoličkom moralu, kulturi i civilizaciji koja je u prošlosti prokušana i dokazana kao najbolja opcija za čovječanstvo. I jedno lijepo mjesto za nas, našu djecu i unučad, tj. buduće naraštaje, koji će nas itekako pitati: „Što si napravio da nam bude bolje?“
