Pojam „kulturne hegemonije“ jako je dobro poznat europskoj ljevici, pa tako i onoj u Hrvatskoj. Autor koncepta kulturne hegemonije talijanski je marksist Antonio Gramsci koji je svojim kolegama kao recept za osvajanje političke vlasti predložio osvajanje kulturne sfere.
Jednom kad se osvoji kulturna sfera vlast će vam „pasti u ruke kao zrelo voće“, pojasnio je Gramsci. Talijanski je ljevičar pritom pojam kulture tumačio vrlo ekstenzivno, a za osvajanje njezinih redova – apostrofirao je – potreban je dugotrajni „marš kroz institucije“ kao što su sveučilišta, škole, mediji, film, kazalište itd.
Kao jednu od institucija u koju treba umarširati Gramsci je označio i obrazovni sustav. Jasno, upravo se putem toga područja utječe na stavove mladih naraštaja. Nametanjem svoga kurikula ljevica dobiva poligon za ideološko modeliranje mladeži i nametanje svoje kultur-političke hegemonije.
Tako je početkom 2013. Milanovićeva vlada pokušala uvesti tzv. zdravstveni odgoj kao oblik ideološkog konstrukta koji je bio snaženo suprotstavljen katoličkoj tradiciji Hrvatske. Autor tzv. četvrtog modula zdravstvenog odgoja bio je Aleksandar Štulhofer koji se školovao na institutu Alfreda Kinsya koji je imao neskrivene pedofilske sklonosti. I ne samo to, nego je otkriveno da je objavio knjigu u koautorstvu s deklariranim pedofilom Theom Sandfortom.
Nakon što je to otkriveno, Štulhofer se pravdao kako nije znao za takve sklonosti svoga kolege. Suvišno je napominjati da tzv. mainstream mediji nisu imali potrebu osuditi pedofilsku „vezu“ tadašnjeg autora četvrtog modula. Sličan se sličnom veseli, rekli su stari Latini.
Nakon što je zdravstveni odgoj poslan u ropotarnicu povijesti, tzv. kukuriku koalicija nastojala je nametnuti tzv. Cjelovitu kurikularnu reformu. Za reformu je bio zadužen dr. Boris Jokić koji je odmah najavio ljevičarsku revoluciju, pa smo tako doznali da u lektiri više ne će biti mjesta za Marka Marulića, oca hrvatske književnosti. No vjerojatno bi se našlo mjesta za Antu Tomića, Juricu Pavičića i slične živuće gigante svjetske književnosti.
Ni pokušaj nametanja Cjelovite kurikularne reforme, srećom, nije prošao.
Međutim, čini se kako se Jokić ponovno vraća u igru. Jučer je tako održana konferencija za medije na kojoj su gradonačelnik Grada Zagreba Tomislav Tomašević i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu Boris Jokić predstavili interes škola u Zagrebu za izborni predmet Škola i zajednica i njegov kurikulum.
Predmet Škola i zajednica, kako je istaknuto, temelji se na istraživačkom učenju i predlaganju konstruktivnih rješenja za probleme koje srednjoškolci sami uoče kao bitne u svojoj zajednici, a njegov cilj je postizanje osobne i društvene dobrobiti kroz unapređenje okruženja u kojem učenici žive i odrastaju. Riječ je o inovativnom programu koji su zajednički razvili Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Centar za studije mira i konflikata Sveučilišta u Rijeci te Prva riječka hrvatska gimnazija.
Intelektualna perjanice hrvatske ljevice Vjeran Zuppa u razgovoru za „Jutarnji list“ 2017. plastično je opisao kojim područjima ljevica danas dominira: „Centralno mjesto u konstituciji jedne lijeve stranke treba biti pitanje kulture, znanosti i obrazovanja. Gledajući na imperativ promjena koje treba izvršiti, u prvom je planu kurikularna reforma. Danas svijet možete mijenjati kroz kurikularnu reformu zato što je upravo u njoj ta sposobnost za dubinsku promjenu“.
Zuppa je svjestan da su priče o radništvu i radničkima pravima anakrone i da lijeva „revolucija koja teče“ treba kao instrumentE revolucije koristiti područje kulture i obrazovanje.
Što mislite: kakav kurikul za predmet „Škola i zajednica“ spremaju Boris Jokić i lijevo-ekstremistička skupina oko platforme Možemo!?
Stare ideje nastojat će se reciklirati u novoj ambalaži.
I za to neka roditelji otvore četvore oči.
