Aktivistica i žurnalistica Milena Zajović, koja trenutno u „Večernjem listu“ obnaša funkciju urednice ‘kulture’, ushićeno je u jučerašnjem članku obznanila javnosti kako provodi vikend. Čitatelji bi bili ’tužni’ da nisu saznali za njezino sudjelovanje na nekom LGBT+ prosvjedu ili zabavi.
U članku pod imenom „Nakon uspjeha drag kraljica, i zagrebački vogue ballovi izlaze iz klupskog podzemlja“ predstavila je javnosti novi projekt koji je zaživio u Hrvatskoj. Riječ je o projektu vogue ballova, zabavama koje su, za one koji ne znaju, nastale u SAD-u kao odgovor transrodnih Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca na ’bjelačku nadmoć’ na drag ballovima.
Sigurno bi pokretači ovog ’kulturnog pokreta’ bili oduševljeni saznanjem o organiziranju vogue ballova u Hrvatskoj. Suza radosnica potekle bi im zbog Slavena koji sudjeluju u ovome. Ili se varam? Možda u vremenu seobe naroda svjedočimo valu LGBT+ Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca koji napuštaju Ameriku radi života u Hrvatskoj, ’gospodarskom tigru’ – i onda se zbog njih organiziraju ovakvi ’kulturni događaji’?
Prije će biti da u „Autonomnom kulturnom centru Medika“, gdje je održan vogue ball, nema ustaljenog praktičnog modela za mijenjanje klasne svijesti posjetitelja pa se kopira djelić američke ’subkulture’ u nadi za preoblikovanjem umova, a time i održavanje nade u promjenu objektivne stvarnosti. Zaista, konstrukcijski model vogue ballova predstavlja način borbe protiv, subjektivnim ljevičarima, omraženog bjelačkog heteroseksualnog patrijarhata – drugim riječima protiv zdravog razuma.
Na tim vogue ballovima organiziraju se grupe sudionika koje funkcioniraju kao ’kuće’ – alternativne obitelji – i, prema opisu, „pružaju utočište onima koji se osjećaju izopćenima od strane konvencionalnih sustava podrške“. Te ’kuće’ vode iskusni plesači koji sudionicima predstavljaju ’majke’ i ’očeve’, a sudionici se zovu ’braća i sestre’. ‘Kuće’ zatim imaju plesno natjecanje jedna protiv druge.
Po završetku događaja sudionici bi promijenjene svijesti trebali krenuti u svijet i mijenjati ga! Kao da ponovno čitam Marxovu 11. tezu o Feuerbachu.
Je li i četvrti zagrebački vogue ball, u čijoj je organizaciji pomogao Boris Vrdoljak – profesor zagrebačkog FER-a, zamišljen kao dio ’formacije’ za promjenu objektivne stvarnosti? Na to pitanje odgovor jedino mogu dati organizatori među kojima je i prof. Vrdoljak, kojeg žurnalistica Zajović opisuje kao „queer ikonu kojoj vršnjaci njegovih studenata oduševljeno kliču dok u sjajnom kostimu šeće pozornicom“.
Šetnja pozornicom i ’ples’ mogu se, prema riječima Zajović, pretvoriti u eksplicitnim kategorijama i u natjecanje koje uključuje obnaženost. Drugim riječima na pozornici se može dogoditi sve što organizatori i sudionici vide poželjnim – ali je snimanje zabranjeno. Zajović šokirana u pamfletu, tj. članku piše: „jedan neiskusniji posjetitelj ove je subote izvukao mobitel usprkos tom pravilu i klub je u sekundi stao: glazba je utihnula i nitko se nije pomaknuo dok sporna snimka nije pred svima izbrisana“.
Ako se na tom vogue ballu slavi život, kreativnost i otvorenost, kako onda može biti zabranjeno snimanje ’plesa’? Zabranjeno je jer istinska otvorenost ne postoji nego je riječ o zatvorenosti duha prema spoznaji istine. ‘Kulturni događaji’, kao nedavno održani vogue ball u „Mediki“, pokazuju ograničenost i krik sudionika programa koji žele da svi prihvate njihov subjektivni pogled na svijet, koji svoje opravdanje u logici nema.
