Živimo u vremenu u kojemu se sve češće brišu granice između znanosti i ideologije, između tehnološkog napretka i duhovne regresije, između humanizma i njegove perverzne inačice – transhumanizma. Pod krinkom „poboljšanja“ čovjeka, otvara se put njegovu dokidanju. Transhumanizam, ideologija ukorijenjena u prosvjetiteljskom racionalizmu i faustovskoj želji za moći, predstavlja ne samo pobunu protiv čovjekove naravi, nego i pobunu protiv samoga Boga. Riječ je o ideološkom pravcu koji više ne skriva svoje stvarne ciljeve: stvaranje nadčovjeka, prevladavanje smrtnosti, ukinuće razlika, uništenje duhovnosti i – zamjenu čovjeka strojem.
Danas je dovoljno poslušati vodeće ljude Svjetskoga ekonomskog foruma i njihove zaluđene „savjetnike“ poput Yuvala Hararija koji otvoreno govori o tome kako „većini ljudi više nema mjesta“ u budućnosti. Čovjek – prema toj novoj utopijskoj religiji – nije ništa drugo doli privremena faza evolucije. Sljedeći korak je postčovjek, kiborg, biće poboljšano čipovima i algoritmima, lišeno duše, ali ispunjeno – kodovima. Vizija digitalnog božanstva. Vizija pakla.
Još su u 20. stoljeću filozofi poput Šufflaya upozoravali da tehnika bez etike vodi civilizacijskom slomu. Papa Benedikt XVI. s pravom je isticao neravnotežu između tehničkog i moralnog razvoja, upozoravajući da bez duhovne snage, moć postaje razarajuća. No današnji svijet više ne poznaje kategoriju duhovnosti. U sekularnom hramu globalističke elite svetost je zamijenjena – tehnologijom. Bog je izbrisan, a na njegovo mjesto postavljen je stroj.
U središtu transhumanističke ideologije jest težnja za besmrtnošću – ali ne onom kršćanskom, nego kibernetičkom. Umjesto uskrsnuća tijela, zagovara se uploadanje svijesti u cloud. Umjesto dostojanstva osobe – umjetna svijest. Iza „poboljšanja čovjeka“ krije se eugenička logika s jasnim ciljem: stvaranje nove kaste nadčovjeka i podjarmljivanje ostatka čovječanstva. Staru eugeniku danas su zamijenile sofisticirane biotehnološke strategije, ali cilj ostaje isti: odabrani će vladati, a ostali će – nestati.
U tom kontekstu, nije teško zamisliti društvo budućnosti u kojemu će ulazak u bolnicu, školu ili javni prijevoz ovisiti o čipu u ruci ili ocjeni društvenog kredita. Kineski model nadzora postaje globalni uzor. Orwell je bio prorok, samo što „1984.“ nije više distopija, nego politička agenda.
Znanstvenici poput Hugha de Garisa već najavljuju „artilekt-ratove“ – sukobe između ljudi, kiborga i superinteligencije. U takvom scenariju tradicionalni čovjek jednostavno nestaje. Harari nas već upozorava da oni koji ne uskoče u „vlak napretka“ ne će imati drugu priliku. Takva ideologija podsjeća na totalitarne režime 20. stoljeća – i nacistički i komunistički „novi čovjek“ sada se vraćaju kroz digitalni koridor.
Transhumanizam se predstavlja kao znanstvena revolucija, no on je u svojoj srži duboko antičovječan i protubožanski. Nije slučajno da upravo oni koji danas financiraju projekte umjetne inteligencije – od globalnih milijardera do osumnjičenih zločinaca poput Epsteina – žele stvoriti novu rasu. Takve zamisli imaju izravne poveznice s eugeničkim programima 20. stoljeća, sterilizacijama, logorima i „rasnom higijenom“. Samo su sredstva promijenjena – ciljevi su ostali isti.
U tom kontekstu treba čitati i tzv. „filantropske“ projekte nadnacionalnih institucija. Oni danas ne financiraju obitelji, djecu, obrazovanje i zdravlje, nego nadziru fertilitet, promiču abortuse, propagiraju rodnu ideologiju i razrađuju sustave masovnog nadzora. Biopolitikadoseže svoj vrhunac: više se ne pita što je čovjek, nego kako ga – redizajnirati.
No transhumanistička utopija nije samo sociološka, nego i duhovna prijetnja. U Bibliji čitamo kako Zmija govori čovjeku: „Bit ćete kao bogovi“. Transhumanizam danas ponavlja tu istu laž – s blještavim ekranima i algoritmima umjesto rajske jabuke. Na kraju tog puta ne stoji prosvjetljenje, nego dehumanizacija. Ne stoji besmrtnost, nego – potpuna podložnost sustavu.
Zato je nužno jasno i nedvosmisleno reći: transhumanizam nije vizija napretka, nego totalitarna hereza. Kršćanstvo nam daje sasvim drugačiju antropologiju – čovjek nije stroj, niti roba, niti bioalgoritam. Čovjek je stvoren na sliku Božju, obdaren slobodnom voljom, pozvan na svetost. Zato ne postoji „suvišan čovjek“. Suvišne su ideologije koje ga žele zamijeniti.
U vremenu ubrzanoga tehnološkog razvoja, potrebna nam je ne samo etička refleksija, nego i duhovna budnost. Potrebno je naoružati se – ne čipovima, nego razumom, savješću i vjerom. Jer budućnost koja dolazi ne će biti neutralna. Ona će biti – ili ljudska, ili postljudska. Ili Božja, ili demonska.
A između toga – trećega puta nema.
