Osim radnicima u inozemstvu „čestitke“ posljednjih dana stižu i paušalnim obrtnicima.
Naime, dosta je ljudi prepoznalo pogodnosti paušalnih obrta te su ih – zbog nižih poreznih davanja i doprinosa – iskoristili za ulazak u biznis.
Paušalni obrti posebno su popularni kod informatičkih zanimanja, a nerijetko se koriste i kao zamjena za radni odnos prilikom čega informatičarima ostaje više novca. Porezi i doprinosi u paušalnom obrtu dosta su niži, nego što je to razlika bruto i neto plaće kod klasičnog ugovora o radu.
No nisu na udaru samo oni koji imaju jednoga „klijenta“ (što se može tretirati kao korištenje paušalnog obrta kao zamjene za radni odnos), nego i oni koji imaju više klijenata, ali s jednim od njih poslovanje premašuje više od 50 posto ukupnog poslovanja obrta.
Drugim riječima, ako poslujete preko obrta ne smijete imati jednoga većeg klijenta iako je to ono čemu svatko razuman u biznisu teži jer time dobiva kakvu takvu financijsku stabilnost.
Zašto ljude ostaviti da na miru rade – pa i one koji imaju jednoga klijenta – kad ih možeš napenaliti, zar ne?
To što će mnogi od njih staviti ključ u bravu, otići van pa će i država dugoročno izgubiti ikakve porezne prihode – to je očito prekomplicirano za shvatiti umovima onih koji provode ovakve svinjarije.
Poanta je tržišne ekonomije, kojoj Hrvatska navodno teži, ta da poduzetnik svoju ideju – svoj proizvod ili uslugu – može što lakše plasirati na tržište. U Hrvatskoj se poduzima sve da se poduzetnicima oteža poslovanje.
Što mislite, hoće li sposobni mladi ljudi dugo vremena trpjeti porezno-birokratske svinjarije ili će obrte i firme registrirati u inozemstvu ili čak otići iz Hrvatske?
Suludom poreznom politikom i antipoduzetničkom klimom Hrvatska postaje maćeha svojim ljudima.
Takva politika ne da ne će nikoga vratiti u Hrvatsku, nego će još stotine tisuća ljudi potjerati u inozemstvo.
Kome je takva politika u interesu?
