Ako demografija pokazuje sudbinu, onda je budućnost kršćanstva u Africi. Prema analizi demografskih podataka, koje je napravio Pew Research Center, do 2060. veliki broj kršćana – četiri od deset – nazivat će 2060. supsaharsku Afriku svojim domom, u odnosu na trenutnih 256 milijuna katolika ili 18% stanovništva afričkog kontinenta. U isto vrijeme, predviđa se pad udjela kršćana koji žive na mnogim drugim kontinentima – osobito u Europi.
Ova promjena u regionalnoj koncentraciji globalnog kršćanskog stanovništva potaknuta je kombinacijom demografskih čimbenika, uključujući fertiliteta, dobi i migracija. U supsaharskoj Africi kršćani u prosjeku imaju više djece nego kršćani drugdje, što će doprinijeti bržem rastu afričkog kršćanskog stanovništva u narednim desetljećima.
Nasuprot tome, europski kršćani imaju manje djece, i mnogi Europljani, koji su rođeni kao kršćani, napuštaju vjeru postajući areligiozni. Kao rezultat toga, očekuje se da će udio kršćana koji žive u Europi pasti s gotovo jedne četvrtine u 2015. na samo 14% do 2060.
Izazov kršćanstva u 21. stoljeću bit će premostiti očitu demografiju. Iako će središte moći, novca i teološke tradicije ostati u sekulariziranoj Europi, ipak će energija i širenje Crkve biti na globalnom jugu. Moguće je da će afričko kršćanstvo u drugoj polovici ovog stoljeća dovesti do uspostave novog duhovnog Rima, kao što se Rim uzdignuo u srednjem vijeku za razliku od ostalih patrijarhija (Carigrada, Aleksandrije, Antiohije, Jeruzalema). Posljedica rastućeg afričkog utjecaja u Katoličkoj crkvi mogao bi biti povratak konzervativnijem teološkom stajalištu u mnogim pitanjima.
Također, supsaharska Afrika dom je sve većeg broja muslimana u svijetu. Između 2015. i 2060. predviđa se da će se udio muslimana koji žive u supsaharskoj regiji povećati sa 16% na 27% u ukupnom postotku. Iako će većina muslimana i dalje živjeti u azijsko-pacifičkoj regiji (50% globalne muslimanske populacije 2060.), supsaharska Afrika nadmašit će Bliski istok kao regiju s drugom najvećom muslimanskom populacijom u sljedećih dvadeset godina.
Kao i kod kršćanstva, rast muslimana u supsaharskoj Africi prvenstveno je potaknut visokim fertilitetom i relativno mladim stanovništvom. Očekuje se da će promjena vjere igrati manju ulogu u mogućim trendovima pada muslimanske populacije. Zapravo, u mnogim većinski muslimanskim zemljama na Bliskom istoku, Aziji i Africi, zakoni o promjeni vjere nalažu smrtnu kazni, što “pomaže“ da ne dolazi do vjerskih konvertizama.
