Jučerašnja komemoracija u Donjoj Gradini, na kojoj su sudjelovali Milorad Dodik, novi predsjednik srpske vlade Miloš Vučević i predsjednik skupštine Crne Gore Andrija Mandić, pretvorila se u još jedan velikosrpski miting i manifestaciju srpskog (polu)svijeta.
Dodik je manirom balkanskog primitivca ponavljao laži o 700,00 ubijenih Srba, a Hrvate je kolektivno proglasio kao zločinački narod. Vučević je otišao dalje u velikosrpskoj patologiji i mržnji, pa je spominjao nekakve sapune koji su se radili od leševa „srpske dece“ i podzemne gradove smrti.
Ovakve se retorike ne bi posramio najgori velikosrpski ološ koji je stupio na političku scenu krajem osamdesetih godina i pravio verbalnu topničku pripremu za sve kasnije zločine, od Vukovara do Srebrenice.
Jasno, prema postulatima kulta ugroženog Srbina, Srbi su jedino žrtve i ni za što krivi. U skladu s time, na skupu se negirao genocid u Srebrenici u čemu je uz Dodika sudjelovao i Andrija Mandić, ekspozitura srpskog (polu)svijeta u Crnoj Gori.
Na komemoraciji u Donjoj Gradini govorio je i Gideon Greif, izraelski povjesničar poznat po nijekanju genocida u Srebrenici, koji je također tvrdio kako je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi.
Za Greifa je, kako je svojedobno izjavio za srpske medije, Jasenovac bio „imperij smrti“ u kojemu je „postojalo 57 različitih načina ubijanja žrtava. Siguran sam da ih u Auschwitzu nije bilo toliko. To je svjetski rekord. Nema takvog nečeg u povijesti čovječanstva“.
Jasno je da Greif za ovakve izjave dobiva pozamašne velikosrpske honorare. Rekao je svojedobno Vučićev propagandist Milomir Marić „da se istina mora platiti“. Greif je pritom zadužen za klevetanje hrvatske u inozemnim krugovima.
Mit mora pasti
Sve tvrdnje koje iznose velikosrbi i njihovi propagandisti ne mogu se ničime argumentirati. No davno je govorio „otac srpske nacije“ Dobrica Ćosić o tome da je laž najviše pomogla Srbima u njihovoj povijesti.
Jasenovački mit u vremenu Jugoslavije koristio se kao sredstvo sprječavanja hrvatskog osamostaljenja. Monstrumi, naime, ne mogu imati državu, a danas ga „srpski svet“ koristi kao polugu za hrvatsko klevetanje u inozemnim krugovima i za pranje vlastitih monstruoznosti iz devedesetih godina.
Istraživanja posljednjih godina, utemeljena na dokumentima, a ne velikosrpskim lažima i nebulozama, ne samo da demantiraju srpske bajke o broju žrtava, nego i one službene koje ističe JUSP Jasenovac. Naravno da se ne može negirati da je bilo žrtava, no većina imena na službenom popisu nisu vjerodostojna što su matematički pokazali Nikola Banić i Mladen Koić u knjizi „Jasenovački popis“.
Mit, međutim, mora ostati. On koristi velikosrbima, ali i domaćim „antifašistima“ koji su na borbi protiv ustaških zmija i dinosaura izgradili karijere.
Ovaj mit mora pasti. Dok je god živ služi kao bič za discipliniranje „hrvatskog nacionalizma“.
Raščišćavanje prošlosti mora gurati i Domovinski pokret u novoj Vladi. Vrijeme je da se prestane povijesne laži manipulativno koristiti protiv hrvatske države.
